Stranački vuk Milijan Brkić preuzeo je odgovornost za rezultat Kolinde Grabar-Kitarović u drugom krugu predsjedničkih izbora i tako stavio na kocku poziciju drugog čovjeka HDZ-a. Je li Brkić to učinio po teretom optužbi da je vođa ekipe zaslužne za neuvjerljiv rezultat predsjednice koja brani mandat u prvom krugu? Je li sam tražio vođenje izbornog stožera kako mu voljena (rezervna) kandidatkinja, u čijem je dovođenju na Pantovčak bio jedan od glavnih igrača, i stranka ipak ne bi bile gubitnice? Ili je HDZ složno odlučio pošto-poto dobiti ove izbore pa je cijeli projekt povjerio čvrstoj ruci prvog stranačkog operativca koji usput može dokazati kako nije vođa stožera protuistanbulske koalicije?
Andrej Plenković očito ne želi čekati da mu se, ususret stranačkim i parlamentarnim izborima, razmaše oštrija desnica osokoljena brojem glasova koje je osvojio Miroslav Škoro. Radije će im uletjeti na teren, pa pustiti Brkića da se kocka, operira i trguje pri čemu bi sam premijer trebao biti zaštićen od (inozemnih) kritika zbog mogućih ekstremnih HDZ-ovih propagandnih lutanja do kraja predsjedničkih izbora. Uz to, predsjedanje Hrvatske Vijećem Europske unije osiguralo mu je ne samo u ovoj kampanji, nego u sljedećih šest mjeseci savršen izgovor za sve čime se ne bude želio baviti.
Bauk komunizma i povratak crvenih
Od HDZ-a, dakle, u drugom krugu predsjedničkih izbora možemo očekivati puno više bajki o bauku komunizma i navodnom povratku crvenih, plimu konzervativizma i povijesnih mitova. Bolja budućnost trenutačno nije teren na kojem se HDZ baš najbolje snalazi.
Dirljivo je bilo gledati viteza Željka Reinera kako se na Badnjak koprcao kad mu je novinar Igor Bobić vješto i uporno rezao svaki pokušaj da umjesto odgovora na postavljeno pitanje koje se odnosi na sadašnjost i budućnost, otplahuta u HDZ-ovu sablasnu obranu Hrvatske od aveti crvene prošlosti. Zar je to sve što su u HDZ-u uspjeli smisliti nakon prvog kruga? Nakon 30 godina državne samostalnosti u kojima smo čak 22 živjeli i živimo pod HDZ-ovom vlašću i dospjeli na europsko dno po manje-više svim demokratskim i ekonomskim parametrima?!
Zoran Milanović još se nije upecao na taj mamac, ali zbog ranijih iskustava ne možemo, nažalost, biti sigurni kako će tako ostati do kraja kampanje. Od SDP-ovca Joška Klisovića čuli smo na Štefanje kako će biti važan „državotvorni stav o temama važnima za građane“. Što je to državotvorni stav u Hrvatskoj 2020. godine? I koje su to teme građanima važne, a da se kroz njih može izricati državotvorni stav? Pitijska je to Klisovićeva poruka čije ćemo značenje valjda moći iščitati u narednim danima.
Oprezan pobjednik iz prvog kruga
Milanović je iz prvog kruga izišao kao pobjednik i to prvenstveno zahvaljujući glasovima birača koji su glasali protiv HDZ-a i ne podržavaju desnicu. Međutim, taj je bazen glasova ograničen pa bi za pobjedu na izborima trebao ponuditi razloge zbog kojih bi neki od 49 posto birača koji su se oglušili na izbore, glasali za Zorana Milanovića. To vrijedi i za dio od više od 250 tisuća birača koji su u prvom krugu glasali za Daliju Orešković, Darija Juričana, Katarinu Peović ili Mislava Kolakušića, premda je među njima više onih koji bi ga birali iz protesta. No, biti tek protiv HDZ-a i računati na slab odaziv (zagriženih) desničara odavno za pobjedu više nije dovoljno.
Vrlo je vjerojatno i kako bi Milanović mogao dobiti značajan broj glasova birača desnice koji će iz inata glasati protiv HDZ-a i Kolinde Grabar-Kitarović, pa se, ne napravi li značajnu grešku u koracima, a dosad nije, oko njih ne mora posebno ni truditi.
Matematika u ovom času nije na strani Grabar-Kitarović: jedva je ušla u drugi krug, Milanović vodi u anketama, a ulazak Milijana Brkića na scenu sugerira i kako se na njezinu sposobnost da sama osvoji birače više ozbiljno ni ne računa. To samo po sebi ostavlja loš dojam o ionako načetoj predsjednici koja pokušava osvojiti povjerenje za još jedan mandat.
Pet godina je u životu države kratko razdoblje, ali je u ljudskom životu to dug period i svašta se u nama i oko nas promijeni. Grabar-Kitarović više nije ona koju su birači upoznali prije pet godina niti je Milanović onaj kojeg su birači krajem 2015. kaznili na izborima. U tom porazu leži i ključ njegova uspjeha ili poraza na siječanjskim izborima: može pobijediti samo pokaže li da je svladao lekcije i da su ga promijenile toliko da je shvatio kakvu je šansu onomad prokockao.
To, međutim, neće biti i njegov kraj jer, Zoran Milanović je pravi mezimac sudbine - čak i ako izgubi ove izbore, a osvoji respektabilan broj glasova, bez velikih problema može kao uskrsli spasitelj zatražiti žezlo pogubljenog SDP-a i pokušati ponovno osvojiti vlast nad Banskim dvorima.