Zanimljivo je da samo 4 obitelji u svijetu u svojim dvorištima imaju istarsku kozu, a jedna od njih je obitelj Škopac koja ima trećinu cijele te kozje populacije.
Nestvaran krajolik, ispunjen zvukovima, koji se isprepliću i jasno poručuju - ovo je bogatstvo. Bogatstvo netaknute prirode u kojem su preživjele posljednje istarske koze.
Nekada ih je bilo toliko da se zabranjivalo njihovo držanje, jer sve bi pobrstile. Zaboravilo se da su te bijele ljepotice bile razlog zbog kojeg su brojne istarske obitelji preživjele.
"To je koza malo veća koja je sposobna tu se kretat po tim šikarama, koja će si uvijek naći hrane. Uvijek ima nešto zelenoga i lovora. Njoj nije trebalo sijeno spremat za zimu i zbog toga je bila lakša za držanje. Iako nije izuzetno mliječna kao neke druge koze, daje dosta mlijeka za prehraniti obitelj", priča nam vlasnica OPG-a Olgica Škopac.
Olgica o svojem blagu priča s ljubavlju, ali i ponosom.
"Koza je jedan sinonim tog teškog, ali sretnog težačkog života istarskog čovjeka."
A sada taj simbol izumire. Agencija za ruralni razvoj Istre osmlila je model spašavanja istarske koze. Oni otkupljuju koze i daju ih uzgajivačima. Onda im se posuđuju jarci. Logično, na svijet dolaze potomci. Nakon toga jarci odlaze u drugo stado... po istom poslu.
Uzgajivači mogu zaraditi od kozjeg mlijeka, skute i sira… Trenutno postoje samo 34 istarske koze.
Olgica ima trećinu. Svaku zna po imenu, prate je u stopu..
"To su evidentirane koje su uzgojno valjane, a već i kod mene i kod drugih će bit još nešto podmlatka i jako bi htjela da zaživi taj projekt, jer je to spas za kozu", zaključuje Olgica.
Na Jarcima je da spase svoju vrstu od izumiranja. Već ozbiljno rade na ispunjavanju svojih obaveza.
