Nitko dakako nije očekivao da će Dragan Kovačević izaći iz istražnog zatvora i skrušeno priznati da je krao i zatražiti oprost od svih onih kojima je izravno ili neizravno nanio štetu. Ali način na koji je on dugo i živopisno objašnjavao svoju nevinost sigurno ulazi u anale, možda čak i u top pet obračuna palih hrvatskih velikana s neimenovanim neprijateljima koji su ih strpali u zatvor.
Nagledali smo se mi već mnogo uglednika na izlasku iz istražnog zatvora, sada već legendarnog Remetinca, od bivšeg premijera, Sanadera, do najbogatijeg i najutjecajnijeg hrvatskog poduzetnika, Ivice Todorića. Kovačević je u odnosu na njih nešto kao „srednja riba“. Nikada nije uspio doseći tako visoku političku poziciju, poput Sanadera, ili razviti ozbiljan privatni biznis, poput Todorića.
Kovačević jest izniknuo iz politike, pokušao je svojedobno postati predsjednik SDP-a, zatim je prešao u HNS i postao njihova zvijezda, ali nikada se nije uspeo dovoljno visoko, a u biznisu je formalno uspio tek doseći rukovodeće pozicije u državnim institucijama, a onda i državnoj tvrtki, Janafu. No, na izlasku iz Rementinca, odlučio se predstaviti kao strastveni političar-domoljub i doajen hrvatskog poduzetništva, na mahove dramatičniji i od Sanadera i Todorića.
Prvo, on smatra da je žrtva antipoduzetničkog raspoloženja, uvjerenja da u Hrvatskoj ima korupcije. Od Dragana Kovačevića, netom izašlog iz Rementinca, saznali smo da Hrvatska nije toliko korumpirana kako se misli. On sam kaže da nije ukrao niti lipice. „Čim se bavite nekim poslom, vi ste lopov i kriminalac. Probajte biti uspješni pa ćete vidjeti dokle ćete doći.“, govorio je strastveno i stavio se uz bok svih onih koji se pokušavaju okušati u privatnom biznisu.
Dali su mu otkaz oni koje je on osobno zapošljavao
“U Hrvatskoj će vam sve oprostiti osim uspjeha. Meni su u jednom danu, od najboljeg menadžera, izmislili da je netko donio novac u nekakav Klub”, opisivao je svoj pad Dragan Kovačević. Što se tiče Janafa, tek je on od te zbirke cijevi napravio – ozbiljnu naftnu kompaniju. Lijepo je naglasio da je on osobno zapošljavao tamo ljude koji su mu sada, kada je završio u zatvoru, dali otkaz.
Saznali smo također, a to je već ranije objašnjavao i njegov odvjetnik, da se mito ne donosi u klub s dvadeset ljudi. Da je zaključak Uskoka da je poduzetnik Petek donio u Klub vrećicu s milijunima da bi podmitio Kovačevića neuvjerljiv jer se, naprosto, mito ne daje tako. Nije, na žalost, objasnio koja je najbolja metoda davanja mita, ali to će valjda prezentirati tijekom suđenja.
Objasnio je, potom, da je milijun u gepeku bila zajednička hrpa novaca nekoliko njih poduzetnika koji su smjerali kupiti 250 tisuća hektara zemlje u Slavoniji, a zbog njegova hapšenja i zapljene novca ta je poduzetnička akcija propala, te će zemljište sada kupiti „gospodin iz Vojvodine“. Drugim riječima, Kovačević pokušava predstaviti javnosti deponiranje goleme količine novca u gepeku kao najnormalnije postupanje vrijednih poduzetnika zabrinutih za sudbinu slavonske zemlje.
Kovačević je tako nedvosmisleno pokazao da je sve to skupa, i Janaf i privatne tvrtke i kojekakve svoje privatne poslove, naprosto smatrao svojim velikim poduzetničkim projektom, jednim velikim privatnim koncernom, u kojem on donosi odluke, zapošljava, kombinira, spaja. Direktor Janafa, predavač na Effectusu, zamalo i na Ekonomskom fakultetu, suvlasnik nekoliko malih tvrtki, stigao je još i spajati poduzetnike za novi poduzetnički projekt u Slavoniji? I to ne preko normalnih računa u banci, nego s hrpom gotovine u gepeku?
Ako se pita Kovačevića, on je svojim uspjehom i bogatstvom zapravo izazvao jal i ljubomoru, pa je onda „netko“ pokrenuo nešto.
Vanjski neprijatelj - Mađari
I u drugom kraku obrane ponudio je viziju svoje osobne domoljubne borbe. Ovaj puta se usmjerio na vanjskog neprijatelja, na Mađare. Jasno i glasno je izgovorio da se on protivio „izvozu nafte iz Siska“, da on to nije „htio potpisati“. A nakon toga su, kaže, krenuli pritisci, tražilo se da podnese ostavku.
Nije precizirao na koji dokument misli, no ako se radi o Memorandumu koji je objavljen u jeku prošle predizborne kampanje, dokumentu iz 2018. kojim je nafta iz Ine preusmjerena u Mađarsku umjesto u Rijeku, koji je potpisao tadašnji ministar energetike i zaštite okoliša Tomislav Ćorić, nije jasno kako je moguće da Kovačević tako dugo nije dao jasnije do znanja da se protivi izvozu nafte u Mađarsku, te, ako se protivio tom izvozu koji je Plenkovićeva Vlada potpisala – kako je moguće da ga je ta ista Vlada ponovno predložila za predsjednika uprave Janafa u veljači 2020.?
Na inzistiranje novinara da to rasvijetli, da pojasni hoće li time reći da je Ćorić upleten u njegovo hapšenje, on koji je tako „hrabro“ blatio Daliju Orešković, odmah se decentno povukao, rekao da „nije još vrijeme“, da će sve to pojasniti na sudu. No, poruku je poslao. Ne samo Tomislavu Ćoriću, nego i Vladislavu Veselici, svom bivšem bliskom suradniku u Janafu, kojeg je također osobno zaposlio – a s kojim se, po svemu sudeći, razišao nakon što je ponovno izabran za predsjednika uprave. Radi se, naime, o osobnom prijatelju premijera Plenkovića, čovjeku za kojeg se smatralo da je Kovačevićev „osigurač“ u svim Plenkovićevim vladama, ali onda se premetnuo u njegovog najvećeg unutarkompanijskog neprijatelja.
No, oko čega su se oni to razišli točno? Poznato je da Kovačević nije htio podnijeti ostavku nakon posljednjih parlamentarnih izbora, kada je nova Plenkovićeva vlada testirala sve direktore državnih tvrtki, posebno one iz propalog HNS-a. Nema sumnje da se prošlog ljeta u Janafu nešto kuhalo, trajale su borbe i sukobi, a jedan od upletenih je svakako bio Plenkovićev „igrač“ Veselica.
Ima robe za trgovanje
U novu fazu slučaja Janaf ulazimo s mnogo intrigantnog, šifriranog štiva. Uvrijeđeni premijerov frend Veselica koji je vizionarski odbio doći na posljednji Kovačevićev rođendanski party uoči uhićenja, ministar Ćorić kao najnervozniji gost Kovačevićevog kluba, predsjednik države Zoran Milanović koji tvrdi da je premijer morao znati za istragu protiv Kovačevića prije nego što ga je ponovno izabrao za šefa Janafa, također gost kluba, plus premijer koji nam je sukobu s Milanovićem neprestano ponavljao da ga pitamo „što ga to točno svrbi“. Da ne spominjemo Davora Božinovića za kojem se također smatra da je sve znao o istrazi još u vrijeme Martinja 2019.
Osrednja riba, Kovačević, ipak je plivao među krupnim ribama, i sada nam želi poručiti da ima „robe“ za trgovanje. No, ovakav, sa svime što je u međuvremenu otkriveno o njegovoj imovini, o njegovom modelu upravljanja Janafom, o svim silnim zapošljavanjima odabranih i ugošćivanjima svih svojih veza, poduzetnika i političara, nipošto se ne može „prodati“ javnosti kao onaj koji bi mogao razotkrivati tuđe muljaže.
Ovo sada može biti samo borba jednih muljatora protiv drugih. Koprcanje u blatu. Uostalom, sve ono što mu je nađeno, ili će tek biti nađeno, pa i činjenica da pod normalno gepek pun love predstavlja kao nevini poduzetnički projekt, proizvod je modela koji su ustanovile krupne ribe, vladajuće garniture koje ga sada žele odbaciti kao neobičnu anomaliju.
No, Dragan Kovačević je predugo bio jedan od njih, pa je i ovakav, sav jadan nakon nekoliko mjeseci u Rementincu, odaslao nemuštu poruku da misli da se još uvijek može dogovarati s velikim dečkima. S onima čija imena se nije usuđivao niti izgovoriti. S Dalijom po blatu, a s njima – oprezno do bola.
