Kada je prije dvije godine Koprivničanka Željkica Harači otvorila OPG i počela se baviti proizvodnjom povrća, kupila je i dva plastenika. Prijavila se potom na natječaj iz Programa ruralnog razvoja, za potporu razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava, prošla i dobila novac. No pripremajući potrebnu dokumentaciju, upala je u borbu s administracijom koja i dalje traje.
Najgore od svega je činjenica, da bi je administrativni poslovi mogli koštati gotovo kao polovica novog plastenika. Da se nije javila na taj natječaj ne bi niti znala kakvu papirologiju povlače sa sobom kupnja i postavljanje plastenika.
"Do sada sam već na papirologiju potrošila pet tisuća kuna. Još uvijek čekam odgovor na pitanje treba li mi za plastenike i uporabna dozvola i još mnogo toga, što bi me moglo koštati dodatnih 10-ak tisuća kuna. I službenici u gradskoj upravi dosta su se namučili tražeći najjednostavnije rješenje. A novi plastenik od 180 kvadratnih metara platila sam 45 tisuća kuna. Kad sam kretala u posao uzgoja povrća, nisam ni sanjala o takvim troškovima. Kao da radim legalizaciju kuće. Prestrašno je to. Tim sam povodom kontaktirala i jednu arhitekticu te doznala da nisam jedina koju muče te stvari", ispričala je Željkica za Agroklub.
Nužna promjena procedure
Arhitektica Ivana Gregurec kod koje je, pak, potražila pomoć poslala je dopis ministarstvima poljoprivrede i graditeljstva te ih upozorila da je procedura podizanja plastenika toliko komplicirana i skupa da dovodi u pitanje smisao korištenja poticaja odnosno novca dobivenog temeljem natječaja iz Programa ruralnog razvoja.
Ministarstvo graditeljstva tražila je da joj pojasni treba li joj uporabna dozvola za plastenik za što su joj oni odgovorili potvrdno obrazlažući svoje mišljenje činjenicom da će plastenik služiti obavljanju poljoprivredne djelatnosti, a ne proizvodnji za vlastite potrebe. Iz Ministarstva poljoprivrede, pak, odgovorili su kako su njihovi i prijedlozi poljoprivrednika te arhitekata koje su poslali Minstarstvu graditeljstva već većim dijelom usvojeni.
"Jedino što je promijenjeno u odnosu na prethodni Pravilnik po ovom pitanju je odredba da se bez građevinske dozvole i glavnog projekta mogu graditi plastenici širine od 6 do najviše 10 m, najveće radne visine 3,5 m i 6 m u sljemenu, ali u skladu s tipskim projektom. I dalje ostaje obaveza izdavanja uporabne dozvole uz koju su vezani i dodatni troškovi, bez obzira je li potreban glavni projekt, jer je ona definirana Zakonom o gradnji", navodi arhitektica ističući kako bi se procedura podizanja plastenika svakako trebala promijeniti.
Kako je kod drugih?
Hrvatski poljoprivrednici pomoć su potražili od europarlamentarke Marijane Petir, a ona je problematiku istražila u EU. Prema informacijama ko je primila od istraživačkog centra EU parlamenta može se zaključiti da je u većini država članica potrebna određena dozvola za takvu vrstu investicije, a o kakvoj je točno dozvoli riječ, razlikuje se od države do države.
Primjerice, u Austriji je građevinska dozvola potrebna, ovisno o veličini objekata. Za one najmanje nije potrebna nikakva, za veće trebaju opis projekta i nacrt, dok je za velike potrebna i građevinska dozvola. Slično je i u Francuskoj. Što se pak Njemačke tiče, svaka od 16 saveznih država i pokrajina ima različite odluke koje se tiču gradnje staklenika i plastenika. No svima je zajedničko da se moraju poštivati urbanistički planovi te opća pravila gradnje.
Poljsko zakonodavstvo se ne bavi plastenicima, a u Andaluziji je dovoljan formular. U Italiji za pokretne objekte koji se koriste samo sezonski, nisu potrebne nikakve dozvole, dok za trajne trebaju dozvole koje izdaju lokalne vlasti.
