Montage of Heck: The Home Recordings (Universal)
"Montage Of Heck", soundtrack dokumentarca Bretta Morgana najavljivan kao solo album nesretnog Kurta Cobaina, trebao je predstavljati pravi sveti gral ne samo obožavateljima Nirvane i grungea, već i alternativnog rocka u cjelini.
Više od dva desetljeća nakon što si je prosvirao glavu sačmaricom, Kurt je uskrsnuo na kompilaciji ultra lo-fi, kućnih snimaka za koje po svemu sudeći, nije mogao ni sanjati da će ikada ugledati svjetlo dana.
Drugim riječima, većinu ovdje uvrštenih skladbi teško da uopće možemo nazvati pjesmama, već je u boljim slučajevima riječ o skicama, a u gorim o tonskim zapisima Cobainovog ubijanja vremena uz akustičnu gitaru.
Samim time, neupućeni od "Montage Of Heck" trebaju bježati glavom bez obzira pošto nakon preslušavanja ovih 13 stvari stvarno neće moći shvatiti zbog čega je taj bend bio toliko velik i značajan.
Najtvrdokorniji fanovi s druge će strane pronaći nekog voajerskog užitka u prilici da se približe svom neprežaljenom idolu i načinu na koji je skladao te ponovno utvrde da su kantautori i rock pioniri šezdesetih na njegov autorski rukopis utjecali koliko i punk, post-punk i alter bendovi kasnijih dekada.
Tako smo dobili gomilu konfuznih, razbarušenih akustičnih balada u tradiciji acid-folk frikova poput Skipa Spencea i Syda Barretta, ali i neizdrživo tjeskobnu, mračnu obradu Beatles ljubića "And I Love Her" čiji je izmučeni vokal, kao i na "You Can't Change Me/Burn My Britches/Something In The Way" ili "Scoff" na trenutke zaista mučno slušati.
Ukratko, predvodnik posljednje velike rock revolucije i idol stotinama tisuća neprilagođenih klinaca devedesetih stvarno nije zaslužio kompilaciju od koje će se okretati u grobu!
Ocjena: 1/10
