Bilo je to prije točno godinu dana kad su Petrinja, Glina i Sisak izgubili tlo pod nogama. Razorni potres pogodio je jedno od najsiromašnijih i najslabije razvijenih dijelova Hrvatske.
Odjednom smo svi postali svjesni da 50 kilometara od Zagreba u 21. stoljeću ljudi žive u trošnim kućama s blatnim dvorištima. A kad su izgubili i to malo što su imali - svi su im htjeli pomoći.
Toliko ljudi tamo je vozilo hranu, odjeću i mobilne kućice - da su Hitne službe molile ljude da prestanu pomagati. Nije bilo važno je li netko Srbin ili Hrvat, svi su htjeli pomoći - svima.
Upomoć su stigli i slavni košarkaši, i Bad Blue Boysi, i Tereza Kesovija, i vlasnici brodogradilišta i Mate Janković.
Čovjek bi mislio da će Banovina biti kao nova za tili čas. Ali, evo nas, godinu dana kasnije - obnova nije ni započela, država nije izgradila nijednu jedinu kuću, a ljudi čekaju. I teško se oteti dojmu da smo dobili novi Vukovar - grad koji je jako jako važan, jedan dan u godini.
