PERNAR SE JAVIO NA FEJSU: ‘Masonu Hanžekoviću je dao da odgovara na pitanja bez prekida, a meni je to uskratio’
U znamenite govore ubraja se i onaj Franje Tuđmana prilikom obnove hrvatske državnosti 30. svibnja 1990. godine. Pamte Hrvati i vatreni govor Vlade Gotovca, pjesnika zatečenog u politici, kada je ispred zapovjedništva tadašnje 5. vojne oblasti u Zagrebu 30. srpnja 1991. poručio generalima JNA da će "umrijeti u pustoši svog mrtvog srca".
Tom odabranom oratorskom društvu, uz još neke nespomenute, nedavno se iznebuha pridružio Ivan Pernar, mladi zastupnik u Hrvatskom saboru koji je svoj buntovni prosvjednički aktivizam s ulice unio u središnju političku arenu u državi.
Možda je neumjesno politički golobradog Pernara uvrstiti u društvo onih čija su lica na novčanicama, a spomenici na trgovima. No, njegov nedavni govor u Saboru odjeknuo je kao malo koji u posljednjih 25 godina, čak i izvan granica Hrvatske. Desetominutnu tiradu o neostvarenim "beneficijama" članstva Hrvatske u NATO-u i Europskoj uniji za kratko je vrijeme pogledalo gotovo dva milijuna ljudi na YouTubeu.
Iz povijesne perspektive, Pernarov govor je oratorskom vrijednošću i političkom dalekosežnošću neusporediv s onim Radićevim ili Starčevićevim, iako se sadržajno naslanja na njih isticanjem "sluganskog" odnosa prema stranim središtima moći. Ipak, u ovo digitalno i postpolitičko doba njegov je govor imao daleko veći doseg tako da se već po tom kriteriju mjerenom klikovima i lajkovima uvrstio među najveće. Uostalom, čuli su ga i Rusi. Zaintrigirao ih je mladi zastupnik koji na sva usta hvali Putina, a kudi Ameriku i NATO.
Na braniku istine
O čemu je to Pernar govorio i u čemu je tajna njegovog fenomena? On, naime - govori istinu. Tako sam kaže.
Doduše, i svi ostali političari reći će isto: da govore istinu, samo istinu i ništa osim istine. No, za razliku od ostalih, Pernarovo istinozborstvo pada na plodno tlo. Istinabog, za mnoge je "cirkusant" i "šarlatan", ali je barem podjednako mnogo onih koji ga slave.
„Taj dečko govori istinu... Svaka mu je na mjestu... Sve im je sasuo u lice...“, gomilaju se pohvale na društvenim mrežama i podno brojnih tekstova o njemu na portalima.
Pernar grmi protiv establišmenta, političkih i financijskih elita i njihovih institucija. SAD, EU i NATO na njegovoj su tapeti. Zapravo niže tvrdnje koje uglavnom svi znaju i prepakirava ono što već stoji na internetu. On zbraja statističke podatke, podastire uvriježene pretpostavke i uglavnom barata općim frazama. On daje dijagnozu, ali ne nudi lijek. Kvaka je u tome da nitko na hrvatskoj političkoj pozornici već dugo nije s toliko upornosti i ponavljanja govorio o tim temama.
Dok ga zastupnici velikih stranaka s podsmijehom pogledavaju, prevrću očima i prezrivo frkću već na spomen njegovog imena, znatan dio šutljive većine napokon ima svoga vrlo glasnog borca-istinozborca.
Obrušio se na NATO i EU
U spomenutom govoru koji je ekspresno postao viralni hit, Pernar se obrušio na NATO i EU pitajući kakve je koristi Hrvatska imala od članstva u njima. Ustvrdio je da to nije donijelo niti ekonomski rast niti pad nezaposlenosti, već gubitak vlastitog tržišta i rast vanjskog duga.
Osvrćući se na dio programa nove Vlade u kojem se kaže da je „vanjska politika u funkciji ostvarenja nacionalnih interesa“ Pernar se ironično zapitao: „Koji su to nacionalni interesi koje ispunjavamo našom vanjskom politikom? Je li dolazak milijuna izbjeglica na naše granice naš interes? Je li naš interes ubijanje ljudi u Siriji ili je naš interes uspon Islamske države u Iraku?"
HDZ-u je ovako spočitao: "Ako ne pomažete Hrvatima u Hrvatskoj, kako ćete pomoći Hrvatima u BiH? Nikako!" U raspravi o Hrvatskoj narodnoj banci kazao je kako njome „narod ne upravlja ni posredno ni izravno, narod ne odlučuje ništa..."
A narod mazohistički voli čuti takve istine o sebi. Iako ih i sam zna, bit će da se osjeća nekako snažnije kada to artikulira netko "tamo gore".
I politički komentatori prate Pernarov nagli uzlet. „Imam osjećaj da se zvijezda rađa”, kazao je novinar 24 sata Boris Rašeta, konstatiravši da Pernar najviše pozornosti privlači potezanjem vanjskopolitičkih tema. Ako se o njima u Saboru i govorilo, nije se sezalo dalje od odnosa sa Srbijom, Slovenijom i BiH. Bliski istok bio je dalek, o Americi jedva da bi itko išta zucnuo.
Politički analitičar Tihomir Cipek nedavno je, upitan o "fenomenu Pernar" ustvrdio kako su „ljudi jednostavno imali potrebu izabrati nekoga tko će reći: Car je gol!".
U međuvremenu je demonstrativno napustio studio najgledanijeg političkog talk-showa u zemlji, "Nedjeljom u 2" nakon samo petnaestak minuta. Voditelj mu, kaže, nije dao doći do riječi. A pričao je o – Palestini. I opet je postao udarna vijest.
Politički populizam
Kvaka je u tome da se građani desetljećima deklasirani lošim vodstvima svojih političkih elita sve manje zadovoljavaju tek (s)umornom tvrdnjom da "svi političari lažu". I onda očajnički traže one koji govore drukčije, koji u tu političku arenu bacaju, kako misle, golu istinu. Čak i kada ta "istina" nije nešto spektakularno novo objeručke će prihvatiti svakoga tko će je napokon izreći.
No, svi političari, tako sami kažu, govore istinu! A to je prilično mnogo različitih istina. I teško je naći nekoga tko bi posumnjao baš u svoju, kamoli je preispitao.
Hrvatska, doduše, ima i jednoga, Andriju Hebranga, koji je jednom zgodom izjavio: „Ja ne lažem, samo ponekad ne govorim istinu. A to je mnogo pristojnije.“ On je u tom smislu otišao najdalje, ali u pogrešnom smjeru.
GUVERNER NA UDARU ZASTUPNIKA: Pernar: ‘Dopustili ste pljačku milijardi i ne može vam se ni suditi, a psu Medi se sudilo’
Ljudima izluđenima gomilom proturječnih informacija "istina" ponuđena mimo establišmenta i mainstream medija postaje sve prihvatljivija. Uočljivo je to u Pernarovoj pojavi. On je ovdašnji odraz mnogo šireg fenomena – političkog populizma, nad kojim se jedni sablažnjavaju dok ga drugi vide kao nagovještaj dubokih političkih promjena diljem svijeta.
A istina? Ona je u političkom okruženju nedokučiva. A ono što se pod nju prodaje, obično se pokaže lako kvarljivom robom.
