Iako u prvim minutama godišnjeg odmora zaboravimo na vrijeme i doslovno nam nije važno koliko je sati i hoćemo li nekamo stići ili ne, mnogi do mora žele doći što je moguće brže. Uštedjeti na vremenu, ali i financijski moguće je putem kroz Bosnu koja je sve češća ruta Osječana na putu do Jadrana, piše novinarka SiB-a Marija Mihelić.
To je posvjedočio i Osječanin Tomislav Jakopec, izv. profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, koji nam se javio s korčulanske plaže i kaže – svakome preporučuje put kroz Bosnu.
"Išli smo autocestom prema Sarajevu pa preko Doboja i Zenice do Jablanice te na granični prijelaz Doljani kraj Metkovića. Kako se vozi sporije nego po autoputu, automobil manje potroši. Konkretno, vozi se maksimalno 80 kilometara na sat i moram priznati da su im sad i ceste bolje nego ranije. Uz to, benzinskih postaja je puno, razina usluge je odlična, a gorivo je jeftinije nego u Hrvatskoj“, priča Jakopec.
Dodaje da je izbjegao i gužvu pa čak i u Konjicu gdje je, znaju to oni koji putuju spomenutom rutom, slaba točka semafor u centru. A potom je, nastavlja, uživao prizorom iz doline Neretve koji je, znaju to oni koji su ga doživjeli, fascinantan!
"Porcija janjetine je 28 eura, a uzeli smo i jaja te uštipke i sokove, jednom riječju, super se najeli! Konkretno, bili smo u restoranu 'Zdrava voda' gdje je u 8.30 sati bilo već 11 janjaca na ražnju i mogu vam reći da je to prekrasan prizor!", ističe Jakopec, uz preporuku Osječanima i Slavoncima da, unatoč sporijoj vožnji nego po autoputu, svakako do mora idu preko Bosne.
Ne samo da sam ga poslušala, nego već šestu godinu do Kleka gdje ljetujem s obitelji, obavezno idem preko Bosne.
I ove godine sa suprugom sam oko 3 sata ujutro krenula put Šamca pa preko Doboja do Modriče i Zenice i preko Sarajeva i Jablanice do već spomenutog graničnog prijelaza kod Metkovića. Gorivo sam kupila već u Bosanskom Šamcu gdje je suprug za 30 litara goriva dao 38 eura. Zanimljivo je da su cijene na gotovo svim benzinskim postajama drukčije. Maksimalna cijena dizela je 2,61 KM po litri, a benzina 2.68.
"Problematičan" semafor u Konjicu
Imali smo sreće pa nije bilo gužvi i beskrajnih kolona kamiona kao što to znaju opisivati oni koji prolaze tim putem. Štoviše, naši prijatelji tri dana prije nas u Konjicu su na tom semaforu u centru čekali sat i pol, a mi smo prošli odmah. Naravno, sve ovisi o danu kad se putuje, a ondje očigledno četvrtkom nema nikakvih poteškoća.
A nakon Konjica dočekao nas je prizor iz snova – dolina Neretve koja je stvarno prekrasna! Jedina zamjerka je što, na nekoliko mjesta za stajanje gdje bismo mogli fotografirati taj prizor, grmlje nije podšišano (rekli bismo i uklonjeno, nap.a.), no ako niste namjeravali ovjekovječiti prizor mobitelom izvan automobila, svakako ćete sve do granice pa i dalje uživati u tirkiznim bojama rijeke Neretve.
Nije dovoljan vizualni, već je za potpuni doživljaj potreban i olfaktivni osjećaj, a što nije teško na Jablanici gdje janjetina miriši, da se našalimo, i kroz zatvorene prozore automobila! Negdje stoji 60 KM (31€), dalje je 55 KM (28€), no za tih nekoliko konvertibilnih maraka razlike potpuno je svejedno gdje ćete je jesti. Ili pak nije? Naime, nema tko ne preporučuje restoran koji je spomenuo i Jakopec pa sam se sa suprugom uputila onamo i iz prve ruke čula da Osječani i Slavonci ne samo da kušaju janjetinu, već nerijetko naprave i pravu feštu!
Raspoloženi i raspjevani Slavonci
"Dolaze nam kulturno-umjetnička društva, ali i brojni raspoloženi Slavonci koji kod nas znaju i zapjevati! Inače, najčešće traže janjetinu, unatoč i teletini ispod saća i ostaloj ponudi. Jednostavno, to je dugogodišnja tradicija, kod nas od 1967. godine i bit će da je čar u dobrim majstorima koji janjce peku dan i noć“, ispričao nam je voditelj restorana 'Zdrava voda' Haris Imamović, dodajući da se iz restorana pečena janjetina nosi i kao poklon ili pak ručak za sutra.
Slavonci, kaže naš sugovornik, znaju što hoće i to nešto je janjetina. Drago mu je, nastavlja, da stanovnici dijela zemlje gdje se dobro jede (Slavonija, nap.a.), hvale kuhinju s njihova područja i priznaje da slavonski fiš ili čobanac nije još kušao.
"Gledao sam pripremu na YouTubeu, ali originalno jelo nisam kušao. Obećavam vam da ću doći", rekao nam je na odlasku Imamović, dok smo iza sebe ostavili brojne goste iz Češke, Mađarske, Njemačke, Poljske, Turske, Srbije i ostalih zemalja, ali najviše njih iz – Slavonije!
Naposljetku se moramo složiti s našim sugovornikom Jakopecom, ali i iskustveno reći da je put kroz Bosnu svakako vrlo zanimljiv, a u konačnici vremenski je gotovo isti kao autoputom kroz Hrvatsku. Uzmimo primjer moga automobila koji prosječno troši pet litara goriva na 100 kilometara.
Cijena puta bez janjetine
Konkretno, navedeni put je 461 kilometar i prođe se za oko šest i pol sati, uz prosječnu potrošnju 23 litre goriva što je 30 eura. Istovremeno, autoputom od Osijeka do Čarapina (posljednja točka autoputa, nap.a.) iznosi 775 kilometara i prijeđe se za nešto manje od sedam sati i uz potrošenih oko 38 litara goriva što je 55 eura. Dodamo li i cestarine koje su u Hrvatskoj 51.50 eura, a u Bosni tek 5.36 eura, doći ćemo do zaključka da ćemo vremenski putovati gotovo isto vrijeme, no uz znatnu uštedu na gorivu, cestarini, restoranskoj ponudi pa i kavama na benzinskim crpkama ili kafićima u mjestima do mora.
U brojkama, put kroz Hrvatsku doći će oko 105 eura, a kroz Bosnu nešto manje od 35 eura. Naravno, uz napomenu da bi se, ako ne odolite janjetini s ražnja na Jablanici, a u Hrvatskoj u Gorskom Kotaru izbjegnete restorane, putevi mogli cjenovno izjednačiti, zaključuje SiB.
POGLEDAJTE VIDEO: Na otoku Sestrunju nemaju niti jednu trgovinu, kafić ni restoran
