Često znamo reći da današnja djeca nisu onakva kakvi smo bili mi. I nisu. Ti mali lumeni bez problema će instalirati aplikaciju na pametni telefon, ali, su fizički neaktivniji i nesamostalniji.
U školi u kojoj radi učiteljica Vesna devet stotina je učenika.
"Svake četiri godine, svaka od nas učiteljica vidi jednu promjenu, generacijsku promjenu učenika koji nam dolaze. Jako su dragi, vole se puno maziti, ali sve su nam manje samostalnija", kaže Vesna Petrušić.
"Treba im puno pomoći da se snađu oko svojih stvari, osobnih stvari, da izvade, da se brinu o svojim osobnim stvarima kad idu kući. Mislim da ih možda malo previše i štitimo i mislim da im treba zdrave dječje igre.. Puno imaju aktivnosti, a nemaju vremena za igru pa čak bi rekla i za dosadu", dodaje Petrušić.
Matematika je mnogima jedan od najdosadnijih predmeta. A pred profesorima je sve teži zadatak kako učenike motivirati.
"Znači prije je djeci bilo dovoljno da im napravim neki plakat i pridobila bi ih. Znači, to bi bilo to. Danas im je to sve užasno dosadno. Ako nema veze sa računalom, tabletom, mobitelima, nekim aplikacijama - njih to apsolutno ne zanima", Antonija Mioč, profesorica matematike i informatike OŠ Jagodnjak.
Današnji školarci naspram nekadašnjih imaju ogromne razlike u motoričkim sposobnostima i one sve više padaju. Svaka generacija je sve tromija. Svjedok tomu je i profesor tjelesne kulture.
"Nekoć je norma od recimo primjer 1,95 skok u dalj bila petica, danas je to nedohvatljivo za nove generacije koje skaču u prosjeku 1,40 -1,50",Perica Poklepović, profesor tjelesne i zdravstvene kulture.
Čini se da nam reforma nije nužna samo u školstvu nego i u roditeljstvu.