Zagrebačka katedrala, poznata i po tome što se dulje obnavlja nego što je bila građena, teško je stradala u posljednjem potresu. Kroz stoljeća je više puta preživjela požare, ali nikada dosad nije bila ovako prazna.
Prije nego što je potpuno zatvorena za javnost, zavirili smo u unutrašnjost, ali i u povijest obnove i potražili odgovor na pitanje kada će ona napokon biti gotova.
Malo je onih koji bi iz fotografija zaključili da se radi o zagrebačkoj katedrali. Nastale su kad je Ljiljana Saucha već bila poznato televizijsko lice i posjetila stan u kojem je provela prve godine života.
"Stube su u južnom tornju, pa je bio drveni most. Ona tri vitraja, iza kojih se ulazilo u stan koji je bio u sjevernom tornju. Bio je lift, ali u ono vrijeme vrlo često izvan upotrebe", rekla je Ljiljana Saucha, TV urednica i novinarka.
Bilo je to pri kraju pedesetih, odnosno početkom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Katedrala je sjala punim sjajem, no reći da živiš na Kaptolu 31 nije bilo baš popularno. Bilo je to siromašno vrijeme, pripovijeda Ljiljana. Mama je pomagala čistiti crkvu, a tata je bio zvonar.
"Meni je bilo zgodno, jer sam tada, dakle na zvono me je tata stavio pa sam onda sjedila, obgrlila uže i tu sam se ljuljala, kad me nisu htjeli odvesti u Ribnjak na ljuljačke. Još i danas se sjećam mirisa mokre piljevine kojom se čistio pod katedrale", izjavila je Saucha.
Šest i pol tona teško zvono Presvetog Trojstva čije su klatno u zrak tada podizala četvorica odraslih muškaraca već 177 godina zove na molitvu. Ipak, ovakav Uskrs još nije doživjelo.
Korčulanski arhitekt na pamet zna svaki kamen na katedrali Uznesenja blažene Djevice, svetih Stjepana i Ladislava. Obnavlja je već trideset godina i baš kad je mislio da će je vidjeti bez skela, potres je promijenio prioritete.
"Pukli su vitraji, pukle su ove rozete, došlo je do pucanja svodova, jedan svod se čak spustio za nekih desetak, 15 centimetara. Ovdje, na ovom dijelu apside, imamo puknuće zida između južne i sjeverne strane", objašnjava Damir Foretić, projektant obnove katedrale.
Najviše je stradao vrh južnog tornja koji je pao na drveno krovište i rasuo se među skelama, koje su se godinama izmjenjivale s jednog tornja na drugi. Sada će skele ponovno biti na oba.
"On se zarotirao za nekih 12-15 centimetara. Sad ga treba ukloniti i spustiti da ne bi pao po krovištu", kaže Foretić.
Treba ga pažljivo podići i spustiti na tlo, a za to se doprema i
posebna dizalica iz Senja.
No prije treba sve pomno isplanirati, posao treba obaviti u
jednom potezu jer nema natrag.
"Mi bi zapravo trebali povezat taj toranj za gurtne i za dizalicu, znači sve te same pripreme izvesti, kad to napravimo, moramo se odmaknuti od tereta i onda glavna dizalica preuzima taj teret", rekao je alpinist Zoran Malnar.
Koliko će sve to trajati?
"Kad se riješi statika, imamo sve preduvjete da tornjeve vrlo brzo onda napravimo, ali obnova će sigurno biti dugotrajna", kazao je mons. Ivan Hren, predsjednik Odbora za obnovu katedrale.
A koliko će koštati - o tome ne postoji niti gruba procjena.
- VIDEO Svećenik iz auta blagoslovio građane: 'Kad vjernici nisu mogli u crkvu, ona je došla k njima!'
Štoviše, teško je doznati koliko je stajala trideset godina duga obnova pročelja i oba tornja. IKA je nedavno objavila da je na južni toranj, baldahine i fijale iznad galerije zadnjih pet godina potrošeno oko 10 milijuna kuna.
Zna se da je katedrala građena od poroznog kamena bizeka koji se vadio kod Bizovačkih toplica, a u obnovi se zamjenjuje kvalitenijim travertinom koji se doprema iz Italije. Kubni metar obrađenog travertina košta deset tisuća eura, a procjenjuje se da se svake godine na obnovu potroši oko 40 kubika kamena. Sve financiraju Grad Zagreb i donacije vjernika.
"Herman Bolle pozira nakon što je završio oblikovanje, odnosno izgradnju, ne znamo sjevernog ili južnog tornja, a tako izgleda ovaj koji je sad pao i potpuno je uništen, a ovo je jedina fotografija u cijeloj našoj riznici gdje baš imamo lik Hermana Bollea", izjavila je Željka Dmitrus, arhivistica Državnog arhiva u Zagrebu.
Njemački arhitekt Herman Bolle zaslužan je za današnji izgled katedrale. Prije potresa 1880., zagrebačka je prvostolnica imala samo jedan zvonik i bila je ograđena zidom od kojeg je do danas ostao samo dio s Bakačevom kulom.
Fotografije je ustupio zagrebački arhiv, koji je zadnja dva mjeseca pripremao izložbu o potresu 1880., no planove im je pokvario ovaj nedavni.
"Pa smo se malo prepali da smo prizvali ovaj potres jer je u ovom stradalo sve isto što i u prošlom. Znači Gornji grad, crkva sv. Marka, i Trg sv. Marka, crkva sv. Katarine, katedrala", nabraja Dmitrus.
Možda i pod dojmom Velikog potresa nakon kojeg ju je obnavljao Bolle, arhitekt nam je 1898. poručio da je u teškim vremenima najvažnija sloga.
Kod obnove južnog tornja pronađen je šuplji kamen, u njemu staklenka, a u njoj dvije kožnate pergamene koje je onamo stavio sam Bolle. Na njima uz ostalo piše: "A dao dobri Bog kada iza vjekovah opet na javo dođe sadnja spomenica, da se tada nađu svi Hrvati kao dobri katolici te slavan, složan i slobodan narod".
A ima li sloge, solidarnosti i slobode u ovim, ne baš lakim vremenima, vjerojatno ćemo znati procijeniti tek kada prođu.
