Koje nas sve opasnosti vrebaju na Jadranu?

Ne dirajte ih i neće ni oni dirati vas! Uobičajena je to preporuka stručnjaka kad govore o opasnim stvorenjima u našim krajevima.

17.7.2012.
13:02
VOYO logo

Vrijeme je godišnjih odmora i svatko od nas, ako ne na moru, svoj odmor bi želio provesti negdje u prirodi. No, gdje god da bili ne smijemo zaboraviti opasnosti koje nas vrebaju. Riječ je o različitim morskim i kopnenim "zvijerima" koje nam svojim otrovima mogu zadati poprilične muke ako nas ugrizu, ubodu ili dodirnu.

Godišnje u Hrvatskoj u bolnicama zbog sumnje na trovanje životinjskim otrovima završi i do 200 osoba. Srećom, rijetko tko zbog toga umire. Najčešće su razlog otrovanja proteinski ili peptidski otrovi zvani "venomi", a rijetko su uzrok male molekule ili "toksini". U pravilu se otrovanja događaju u vrijeme vegetacije, kad se svuda po prirodi kreću ljudi i životinje. Hrvatski zavod za toksikologiju popisao je opasnosti koje vrebaju, te što učiniti ako doživite neugodan (i opasan) susret.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

HZT navodi tako da u svim slučajevima ugriza ili uboda treba odmah pozvati stručnu medicinsku pomoć, a do njezinog dolaska žrtvu treba ukloniti iz opasne zone na kopnu, odnosno izvucite je na sigurno iz vode. Ozlijeđenu ruku ili nogu valja imobilizirati, i to ako je moguće u ležećem položaju, a s ozlijeđenom osobom treba ostati sve do dolaska liječničke pomoći i motriti njezine vitalne funkcije. Važno je i pokušati identificirati životinju koja je nanijela ozljedu, no pri tome se ne smijete sami izlagati opasnosti.

Oprez na moru: 'Vrebaju' meduze...

Ako ste na moru, mučne trenutke bi vam mogle zadati meduze. Pri dodiru meduze osjetit ćete jaku bol, a opažaju se i opekotine i mjehuri. Najgore su posljedice kontakta mukoznih sluznica s meduzom. Ako je zahvaćena velika površina tijela dodirom s većim brojem meduza, mogu se javiti značajniji sistemski učinci uz znakove kao što su mučnina, povraćanje, glavobolja, nemir, lokalne hemoragije i mjehuri na velikoj površini tijela, a kasnije se može javiti nekroza tkiva na mjestu težih ozljeda. U slučaju kontakta treba odmah izaći iz vode i oprati mjesto ozljede. Preporučuje se primjena paste ili otopina magnezijevog sulfata radi inaktivacije zaostalog otrova, a zatim se primjenjuju losioni na bazi lidokaina kao tipičnog anestetika, antihistaminika i kortikosteroida.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Čuvajte se pauka

Riba pauk (Echiichthys draco, Weeverfish) je vrlo česta u Jadranskom moru i ima otrovne bodlje na vratu pri samom početku leđne peraje. Na nju se može naići u plićaku pješčanih plaža. U slučaju da se nabodete na bodlju, osjetit ćete izrazito snažnu bol koja će se pojačavati u idućih pola sata i širiti se. Rana na početku može krvariti, ali vrlo brzo se zatvori zbog pojave edema, koji se također širi. Edem se obično zadržava kroz nekoliko dana do duže od tjedna i ponekad je potrebna fizikalna terapija. Uz bol kao najvažniji simptom uboda javljaju se još znojenje, slabost, mučnina i povišena temperatura, a moguća je kasnija pojava infekta i nekroze oko mjesta uboda, a bilježi se kasnija nepokretnost ubodenog prsta. Iz rane prvo treba ukloniti bodlju, a ozlijeđenog hitno prebaciti u bolnicu, gdje će se obaviti simptomatsko liječenje.

Bodlje na škarpini

U našim vodama možete susresti i škarpinu od koje možete nastradati ako se nabodete na njene peraje. Znakovi trovanja slični su kao kod pauka, tj. prvo se javlja snažna bol na mjestu uboda, koja može postati nepodnošljiva u sljedećih nekoliko sati. Oko uboda se javlja edem, koji se ne povlači nekoliko dana. Lokalno se opaža depigmentacija, mogu se javiti mjehuri i lokalno umrtvljene tkiva. Javljaju se i: znojenje, mučnina, bljedilo, sinkopa, opća slabost... Ti simptomi se brzo povlače, a kasnijih dana se može javiti infekt. Uz opće uvjete o ponašanju nakon trovanja, koje navodi Hrvatski zavod za toksikologiju, žrtvu treba također odmah prevesti u bolnicu. Australci su razvili antiserum za otrov škarpine, ali neki stručnjaci smatraju da nije indicirano davati ih nakon susreta sa škarpinom.

Mediteranski škorpion

U slučaju da ste na kopnu, bliski susret biste mogli imati s primjerice škorpionom, crnom udovicom ili zmijama.

U Hrvatskoj obitava relativno neopasni mediteranski škorpion. Otrovni škorpioni iz raznih dijelova svijeta mogu se značajno razlikovati, iako se pretežno sastoje iz neurotoksičnih peptida. Europski škorpion sadrži tzv. alfa-škorpionski toksin. Simptomi trovanja počinju s veoma jakom lokalnom boli, a zatim se, ovisno o podneblju i drugim činiteljima, javljaju palor, tahikardija i hipotenzija. U drugoj fazi se javlja spazam mišića, grčevi, hipotenzija i bradikardija. Kod nekih vrsta je moguć edem pluća i smrt od respiratornog aresta, ali ne kod europskog škorpiona. Postoje protuotrovi, ali su oni vrlo specifični i ne može se primijeniti meksički protuotrov za ubod europskog škorpiona. U slučaju da imate "bliski susret" sa škorpionom, odmah potražite pomoć liječnika.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Crna udovica ubija

Crna udovica je prilično rasprostranjena na Jadranu. Baršunasto je crne boje duga najviše 18 mm s crvenim krugovima na leđima. Otrov je smjesa citotoksičnih enzima i alfa-latroksina, a njegov sadržaj varira. U našim krajevima ne žive crne udovice sa smrtonosnim otrovom, ali do teških posljedica može doći ako je napadnuto malo dijete ili veoma bolestan čovjek. U roku 5 minuta nakon ugriza javlja se intenzivna bol u leđima i udovima, hiperestezija, tremor, kloničke kontrakcije, salivacija, lakrimacija, poteškoće s mokrenjem. Žrtva ima ukočen izraz lica koje izgleda poput maske s bolnim osmijehom. Kod muškaraca se u nekim slučajevima javlja ukočen spolni ud, ali taj simptom ostaje tek 24-48 h. Protuotrov je veoma specifičan i djeluje praktički odmah. Žrtvu crne udovice odmah treba prevesti liječniku.

Susret s poskocima, riđovkama...

U prirodnom krajoliku Lijepe naše ružan susret možete imati s poskocima, riđovkama ili ljuticama. Otrov svih opasnih vrsta zmija u Hrvatskoj je sličan po sastavu, a razlike postoje prema njegovoj jačini. Na mjestu ugriza zmije obično se vide dvije ubodne ranice. Ponekad se može vidjeti samo ranica ili ogrebotina. Nakon 60 minuta javljaju se bol i lokalni edem. Kod težih otrovanja bol se javlja brže i neobično je oštra, edem se također ubrzano širi uz potkožna krvarenja. Na koži se mogu javiti mjehuri. Okolni limfni čvorovi su otečeni i bolni na dodir. Neposredno nakon ugriza mogu se pojaviti u određenom broju slučajeva opći simptomi: vrtoglavica, mučnina, povraćanje, proljev, abdominalni bolovi... Šok se uglavnom razvija postupno i glavni je razlog smrti. Osobu valja dobro promatrati jer se šok može razviti i prije otekline. Koža je blijeda, hladna i orošena znojem. Prosječno vrijeme od ugriza do smrti kod zmije iznosi 48 sati.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Protuotrov na zmijski otrov davno je poznat. Njegova primjena nije bez rizika i zato je važno primijeniti ga stručno. Još je važnija simptomatska terapija, jer otrov zmija može ostaviti dugotrajne i teške posljedice kod žrtve, npr. tešku nekrozu tkiva i nepokretnost prstiju udova. Zmija je najopasnija od svih naših otrovnih životinja i njezin venom može izazvati smrt.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo