Devetogodišnji M.B., dječak s DiGeorgeovim sindromom, koji je zbog zanemarivanja u biološkoj obitelji zadnjih šest godina živio kod udomiteljice, preminuo je u kolovozu 2017. godine u splitskoj bolnici zbog posljedica ozljede mozga zadobivenih u padu na pločice tijekom ljetnih praznika, koje je provodio u kući kod biološke majke na otoku Ugljanu, piše Slobodna Dalmacija.
Općinski sud u Zadru temeljem stručnog mišljenja Centra za socijalnu skrb u Zadru donio je odluku da dijete s posebnim potrebama može tri ljetna mjeseca provoditi s biološkom majkom, kojoj su zbog zanemarivanja oduzeta čak dva djeteta.
Izraz udomiteljičine samovolje
Hrvatska javnost u veljači 2016. godine saznala je o problemu udomljavanja dječaka kada je odlukom zadarskog Centra za socijalnu skrb trebao biti oduzet udomiteljici Silvani Mezić i smješten u Caritasov dom za djecu s teškoćama u razvoju u Brezovici jer je, prema riječima ravnateljice Vesne Burčul, udomiteljica kontaktirala s dječakovom biološkom majkom te ponekad ostavljala dijete na čuvanje rodici.
Kako je tada kazala ravnateljica zadarskog Centra, to je bio izraz udomiteljičine samovolje i dovoljan razlog da dijete promptno, bez ikakva perioda prilagodbe, bude oduzeto udomiteljici i smješteno u instituciju.
Navedena udomiteljica udomila je dijete 2011. godine u Zadru kada je dječaku bilo 3,5 godina, te se sjeća kako je bio u strašno zapuštenom stanju.
"Prema procjenama liječnika, bio je na nivou 8,5-mjesečne bebe. Nije mogao ni sjediti, kamoli hodati, a govor mu uopće nije bio artikuliran, ispuštao je neartikulirane zvukove, nije čak ni tepao. Uspavljivao se tako da je tukao glavom o zid. Danas trči, igra se, komunicira, razgovara. Ostala sam doslovce šokirana kad su me iz centra - iz kojeg u pet godina nitko nijedan jedini put nije došao provjeriti kako dijete živi - nazvali u utorak i rekli da u ponedjeljak ne vodim dijete u vrtić jer dolaze po njega da bi ga isti dan smjestili u dom", rekla je prije tri godine tada 61-godišnja Silvana Mezić.
Jednom je s ljetovanja došao s razbijenim zubima
Nakon što je resorna ministrica Nada Murganić izjavila da je u slučaju oca koji je djecu bacio s balkona kuće u Pagu zakazao sustav, odnosno zadarski Centar za socijalnu skrb, na čelu s ravnateljicom Vesnom Burčul Mezić je kontaktirala Slobodnu Dalmaciju i ispričala u kojim je okolnostima umro 9-godišnji dječak.
"Pokušaj Centra da mi oduzme dijete zaustavila je, nakon moga istupa u medijima, tadašnja ministrica socijalne politike Bernardica Juretić. Dijete je ostalo kod mene, ali se u kolovozu 2017. godine, dakle godinu i pol nakon borbe da mi ga ne oduzmu, dogodila strašna tragedija", priča Mezić, koja se zbog liječenja udomljenog dječaka s posebnim potrebama 2013. godine iz Zadra preselila u Zagreb.
"Nakon završetka škole M. je otišao majci na ljetovanje. Naime, zadarski Centar je donio procjenu da može boraviti kod majke tri mjeseca godišnje, a njihovu odluku potvrdio je sud u Zadru. Ti postupci su čista formalnost, sud nema prilike puno analizirati situaciju, već se drži onoga što mu sugerira Centar. Takve procjene donosile su se svake godine", kaže Mezić i tvrdi da se dječak s ljetovanja vraćao u puno lošijem stanju nego što bi otišao.
Mezić navodi kako bi dječak bio mršaviji, nemiran i kako je jednom došao s razbijenim zubima.
Moglo se dogoditi bilo kome?
Kada se dogodila tragedija, njegova udomiteljica je bila u Zagrebu.
"Nazvali su me iz Centra za socijalnu skrb i rekli da se dogodila nesreća. Odmah sam došla u zadarsku bolnicu, a on je ubrzo prebačen u bolnicu u Splitu, gdje je preminuo nakon dva-tri dana. Nije bio pri svijesti. Kasnije sam čitala policijsku dokumentaciju, ni oni ni Državno odvjetništvo nisu našli nikakvih osnova za nečiju odgovornost, odnosno za podizanje kaznene prijave. Zaključak je bio da se takva nesreća mogla dogoditi bilo kome", kaže.
Nesreća u kojoj je dječak bio teško ozlijeđen dogodila se tijekom dana u kući dječakove majke kojoj su zbog ozbiljnih problema oduzeta dva djeteta.
"On je bio neurorizično dijete, a tog je dana imao visoku temperaturu, višu od 39 stupnjeva. Dijete u takvom stanju ne smije biti na nogama, ali on je bio i pao je te udario glavom o pod. Ozlijedio je mozak i od posljedica udarca kasnije preminuo. Ne znam što bi se meni dogodilo kao udomiteljici da se takvo što dogodilo dok je bio kod mene", pita se Mezić.
Za propuste nema kazne
Nakon tragedija Mezić se povukla u takozvanu 'sivu zonu' kako ne bi imala problema sa Centrom te napominje: "Dogodio se niz propusta, tako je iz godinu u godinu, ali ništa se ne mijenja. Za te propuste nema kazne, svi i dalje ostaju na svojim radnim mjestima. Problem je što se neke stvari u Centru rade krivo od samog početka. Ako na početku donesete krivu procjenu o psihoportretu neke osobe, krivo se donose sve kasnije odluke".
Ravnateljica zadarskog Centra za socijalnu skrb Vesna Burčul nije htjela komentirati detalje ovog slučaja.
"Što se tiče preporuke Centra da takvo dijete može preko ljeta provoditi vrijeme s majkom, mogu samo reći da sud nije vezan mišljenjem Centra", kazala je Burčul.