Potraga donosi priču očajnih stanovnika Pregrade. Cijeli život ulagali su u kuću, a onda im je 2018. priroda sve uzela. Klizište je uništilo jedini dom Marije i Stjepana, ali i oštetilo kuće njihovih susjeda.
Neki su bili prisiljeni otići, drugi su ostali živjeti uz ponor, a svi skupa nadali su se pomoći države. I dok su stanovnici Hrvatske Kostajnice, nakon katastrofalnog klizišta koje ih pogodilo te iste 2018. dobili nove domove, Zagorci i dalje čekaju. A objašnjenje koje smo dobili od Ministarstva graditeljstva moglo bi ih samo dodatno razljutiti.
Da stvar bude gora, dok država ne rješava problem, klizišta je sve više i više.
U mjestu Vinagori, nedaleko od grada Pregrade u Zagorju, Marija Brezinščak pokazuje nam ono što je ostalo od njezine obiteljske kuće. Raspuknuti zidovi, temelji, iznutra i izvana. U ovoj se kući već godinama ne može živjeti.
Marija Brezinščak ispričala je kako se klizište aktiviralo: "To je samo bilo, jednu zimu je došlo i bilo je kiša, snijeg je bio jači i samo odjednom je to počelo tonuti. I samo nestalo... Sve. To je sada sve popucalo. Još prije već, to tako sada stoji 5 godina, ali svaki dan se vidi sve više i više. To samo tone."
Još 2013. aktiviralo se klizište koje je 2018. oštetilo ovu kuću, ali i progutalo dvije starije u dvorištu. Kada ovdje više nije bilo sigurno, preselili su u staru, potpuno derutnu drvenu kuću.
Nedavno su se ponovno preselili. Da ne žive u ovakvim uvjetima, prijatelji su im ponudili vikendicu.
Samo nekoliko stotina metara...
Nekoliko stotina metara dalje živi Vlatko Rovišnjak. Svakog dana gleda klizište ispred svoje kuće. Tu je od 2018. godine, kada je toplije vrijeme naglo otopilo velike količine snijega.
"Tako je to došlo, onda je klizilo do te mjere. Prvo još nije bilo ovako kako je sada, bilo je još jedno 2,5 m, kao ceste je ostalo. Drugi dan je počelo, kao da bi rezao s nečim crte i počelo se odronjavanjati dalje i tako je ostalo. To je sigurno prošlo 2 m, kada su bile vremenske neprilike", ispričao je Vlado Rovišnjak.
Svaki dan ovdje prolazi traktorom i primjećuje da se klizište širi. Još mu nije Oštetilo kuću, no strahuje da je to pitanje vremena. Prisjeća se šupe koja je nestala.
"Vidi se dolje još temelji od betona. To je bilo tu, ovdje gdje sada grm ovaj. Išao sam ujutro u nedjelju do gospodarske zgrade, samo da me nije šlagiralo. Počelo se urušavati, polako, štenga po štenga. Ovako je već šupa izgledala. Angažirao sam suprugu i došao je susjed, da maknemo sve što je bilo unutra", ispričao je Vlado.
Te 2018. godine na ovom je području proglašena elementarna nepogoda. U srpnju iste godine Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja koje je tada vodio HDZ-ov koalicijski partner, HNS-ov Predrag Štromar, objavilo je Javni poziv za ostvarenje prava na stambeno zbrinjavanje stanovnika i uklanjanje ostataka porušenih obiteljskih kuća i drugih stambenih zgrada koje su uništene ili oštećene zbog klizanja tla. Vlatka i Mariju grad Pregrada je prijavio na taj poziv.
"Radi se o velikim klizištima. I evo 2018. je objavljen javni poziv, izlazile su komisije, obilazile i nas kao lokalnu samoupravu, obilazile i građane, međutim nikakva odluka nije donesena", kaže SDP-ov gradonačelnik Predrage Marko Vešligaj.
U lipnju 2019. stručno povjerenstvo Ministarstva graditeljstva obišlo je sva prijavljena klizišta, njih ukupno 5.
"Što su oni rekli? Čude se, gledaju, sažalijevaju, vele pokušat ćemo. Oni su bili u 6. mjesecu 2019. I nek nazovem u 9. mjesecu kada prođu godišnji odmori. I onda ja nazovem i dobijem gospodina e sada nema ovoga, sada nema onoga, nazovite za mjesec dana. Ja pratim točno, 2, 3 dana prije isteka tog roka, ja nazovem i više mi se nitko nije javio", kaže Vlatko Rovišnjak.
Od svega se nije dogodilo - baš ništa
Dakle unatoč Javnom pozivu, tri godine ovi ljudi samo čekaju.
"Mi ne tražimo puno, ne tražimo ništa puno, ako bi nam mogli dati da imamo jednu kuhinjicu, jednu sobicu, jednu malu kupaonicu da imamo kao normalni ljudi normalan život, ništa drugo ne tražim", kaže Marija Brezinščak.
Zašto ovi ljudi čekaju već 3 godine - pitali smo Ministarstvo. Iz njihovog odgovara proizlazi da će čekati i dalje. Jer prvo je išao Javni poziv, potom su osnovali stručno povjerenstvo, a sve to da bi mogli napraviti Program zbrinjavanja, koji još nije napravljen. No čak ni kad se to dogodi, nije gotovo. Slijede još samo dva koraka.
Ministarstvo će po izradi Programa, isti predložiti Vladi za donošenje te kad isti bude donesen, o svakoj će se pojedinačnoj prijavi klizišta donijeti posebna Odluka kojom će se odlučiti o potrebi i načinu stambenog zbrinjavanja stanovnika ugroženih obiteljskih kuća.
Uz pet prijava za štetu od klizišta, do danas su s područja Grada Pregrade poslane još tri prijave.
"Ja ću vam reći samo jedan podatak, da smo u posljednjih osam godina imali osam proglašavanje elementarnih nepogoda, od tih 8 puta, čak 4 puta je bilo zbog klizišta. I procijenjene štete bile su 16 milijuna kuna, to je jedan godišnji proračun grada Pregrade", kaže Vešligaj.
Prošlog je tjedna Grad Pregrada poslao prijavu u ime Željka Bosnara iz Višnjevca.
"Prije 4,5 godina već su neke naznake bile, počelo je pucati i onda je svaku godinu išao komad, dio po dio. Da bi sada došlo skoro do kuće", ispričao je Željko Bosnar i dodao kako se ovo dogodilo prije sada zadnjeg nalijeva, oko mjesec i pol.
Željko već godinama moli da se klizište sanira. Kaže kako se prijavio prije pet godina.
"Kontaktirao sam s gradonačelnikom Vešligajem i onda smo tak… I kako je to sve išlo gore, svaki put sam išao u gradu, već mi je bilo teško hodati svaki put tamo, nekome dosađivati."
Kuća je oštećena i Ivici Horvatu u mjestu Martiša Ves.
"Ovdje kompletno oštećen ćošak od vrha do temelja, to je sve oštećeno. Dolje je donji dio, kako je garaža, isto je sve oštećeno. Tamo garaže, oni stupovi, temelji su potonuli, s ove strane su temelji potonuli, tamo je s južne strane kuće ista od potresa malo dobila šteta. Tako da je dosta oštećenja", kaže Ivica Horvat.
Koliko je tlo nemirno - najbolje se vidi po nakošenim stupovima.
"Ovi stupovi su prije godinu dvije, ovaj prije jedno godinu dana, a ovaj drugi prije dvije godine jer tamo je i prije klizište počelo biti aktivno. I onda su se na kosili prije jedno godinu dana i to bi trebalo sanirati. Možda može doći do požara, da ne bi bilo nekih posljedica. Ako se stup ovaj sruši, transformator, ne. Može doći do požara, neka nešto poduzmu da ne bi došlo do neželjene posljedice", ispričao je Ivica.
Tlo je svoju razornu snagu 2018. godine pokazalo u Hrvatskoj Kostajnici. 11 obitelji ostalo je bez kuća.
"16. Ožujka 2018. Godine, to je bilo jedno katastrofalno stanje. Nije došlo samo do klizanja zemlje po vodenom filmu, nego odron i klizanje zemlje koja je 11 objekata u jedno 10 sekundi se događalo to, nastanak klizišta, dok je jedno 10 minuta cijela zemlja nije se smirivala", kaže HDZ-ov gradonačelnik Hrvatske Kostanjice Dalibor Bišćan.
Država je mještane zbrinula u roku od godinu dana
"Naši prijedlozi su išli na Vladu RH, oni su dali odluku na Hrvatski Sabor, gdje su odobrena sredstva, kojima je javnim pozivom središnjeg državnog ureda za obnovu i zbrinjavanje za projektante i izvođače raspisan javni natječaj. Poslije adaptacije rješenjima Vlade RH dodijeljeni su stambeni objekti tim obiteljima", kaže Bišćan.
Istodobno Marija već godinama nema mjesto koje može nazvati domom.
"40 godina nismo bili na moru, niti smo kud išli, sve smo tu kuću stavili. Imali smo te dvoje djece, pa smo rekli hajde, bilo je i puno selo ljudi i djeca su imali volju to živjeti. I moja mala unučica kada dođe kaže: bako ja sam se tu rodila, tu sam rasla. I svaki puta kada dođe kaže: Bako, idemo tamo gdje sam rasla. Tu si me kupala, tu smo se igrali", ispričala je Marija Brezinščak.
Sve što je Vlatko gradio, isto tako može nestati sa svakom novom kišom.
"Za mene je to veliki zalogaj, ja to ne mogu sam, kada bih ja to mogao sam vi danas ne bi bili ovdje. I ja ne bih nikoga ništa tražio", kaže Vlatko Rovišnjak.
"Zaboravljeni smo od države, od Krapinsko-zagorske županije i od grada Pregrade, kao da ne postojimo, kao da uopće više tu ne živimo", kaže Marija Brezinščak
Pokazalo se, opet da ista pravila ne vrijede za sve. Dok su jednima u roku od godinu dana dodijeljeni novi domovi, drugi već godinama čekaju. Raspisani poziv kao da se nikada nije dogodio. A za to vrijeme ovi ljudi nemaju druge nego i dalje čekati i nadati se da će tlo ostati mirno.
