Nakon što je objavljeno da se na Prometnom fakultetu u Zagrebu izrađuje studija vezana uz "promet u mirovanju i zoniranje parkirališnih mjesta", koja bi trebala biti podloga gradskoj upravi za proširenje naplate parkiranja i vrlo izgledno i novo povećanje cijena parkiranja, mnogi oporbeni zastupnici cijeli su zahvat nazvali – besmislenim. Jer toliko toga nije riješeno u prometu u Zagrebu i novo poskupljenje cijena i proširenje parkirnih zona sigurno neće "uvesti reda" u Zagreb.
No, novo talasanje oko parkiranja ponukalo je dr. Marinu Pavković, stručnjakinju za urbani razvoj i prostorni brending koja je bila vrlo aktivna u sprječavanju donošenja izmjena GUP-a, da zajedno s nezavisnim zastupnikom u Gradskoj skupštini, Markom Torjancem, krene u još jednu akciju: rasvjetljavanje modela dodjele terasa za ugostiteljske objekte, komercijalne sajmove, komercijalne manifestacije, uključujući i čuvene zagrebačke šatore i paviljone.
Jer i parkiranje i terase su zapravo korištenje javnog prostora, sa ili bez naknade, i red je da građani povedu računa o oba modela korištenja javnog prostora istovremeno. "Sociološki, komercijalizacija javne površine za posljedicu ima daljnje smanjenje prava građana na korištenje javnog prostora bez naknade. Ekonomski, komercijalizacija u fokus stavlja efektivnost upravljanja Grada Zagreba javnim površinama, među kojima su najzastupljenija dva modaliteta: korištenje javne površine za parkiranje i korištenje javnih površina u komercijalne svrhe pružanja usluga", objašnjava Pavković.
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
Dr. Marina Pavković proučava komercijalizaciju i komodifikaciju javnog prostora u Zagrebu već dulje vrijeme, a posebno intenzivno nakon obnove tzv. Cvjetnog trga, odnosno prostora Preradovićeva trga i okolnih ulica u vrijeme izgradnje centra Cvjetno 2011. godine. Grad je tada uložio 14 milijuna kuna u obnovu partera 5920 četvornih metara gradske površine, što znači da je trošak po četvornom metru iznosio 2365 kuna.
Nakon što je trg dovršen preplavile su ga ugostiteljske terase i Marinu Pavković je zanimalo koliko će gradu trebati vremena da vrati uloženo iz najma prostora za komercijalne potrebe. "Izračunala sam da će za povrat novca uloženog u jedan četvorni metar komercijalne površine gradu trebati 62 mjeseca, odnosno više od pet godina zakupnine. Da bih analizu dodatno verificirala napravila sam komparaciju tog istog troška s nekoliko drugih gradova, usporedila njihove cijena najma javnih površina i ostala zaprepaštena", govori za Net.hr Marina Pavković.
Dva dana prodaje kave za četiri mjeseca najma
"Grad Zagreb svoj javni prostor iznajmljuje za – kikiriki! Četvorni metar javne površine u prvoj zoni u centru Zagreba košta 38 kuna mjesečno, dok je to u Rijeci 70 kuna, u Puli 85, a u Dubrovniku 280 kuna. To znači da će povrat novca koji mi Zagrepčani čekamo pet godina Riječani dobiti za dvije i pol godine, dakle dvostruko brže, a Dubrovčani će svoj novac vratiti za manje od devet mjeseci. Pa tko je tu lud, pitanje se nametnulo samo od sebe", predstavlja nalaze svoje analize Pavković.
Od tada do danas situacija u Zagrebu ostala je ista. Terase se nekontrolirano množe, bez ikakve kontrole i mogućnosti transparentnog uvida u kriterije dodjele. "S takvom bagatelnom cijenom najma javnih površina ugostiteljima se isplati cijeli grad pretvoriti u ugostiteljsku terasu", kaže Pavković. Ako je terasa terasa veća od 50 četvornih metara, te ako se plati unaprijed, slijedi daljnji pad cijene: za terasu veliku primjerice sto četvornih metara u najfrekventnijim dijelovima centra plaća se svega – 2565 kuna mjesečno!
Marina Pavković je taj trošak usporedila s prihodom od prodaje kave i došla je do frapantnog izračuna: u jednom od kafića na Preradovićevu trgu čija terasa je velika 200m2 tijekom subote i nedjelje proda se 1300 šalica, te dolazimo do aproksimativnog iznosa od 19.500 kuna prihoda samo od kave, i to samo u dva dana. "Nominalno gledajući, ugostitelj od samo dva dana prihoda od prodaje kave pokrije četiri mjeseca najma. Dakle, za šest vikenda prodaje kave pokrije trošak najma cijele godine. Pojednostavljeno, treba mu pola jedne subote za mjesečnu najamninu, a ostalih 29,5 dana prodaje kavu za ostale troškove i profit. Pazite, govorimo samo o kavi, a gdje je promet ostalih pića", kaže Pavković.
Photo: Boris Scitar/PIXSELL
No, nije joj, kaže, cilj baviti se profitom ugostitelja, jer oni u konačnici plaćaju i doprinose i poreze. Zanima je prihod koji od najma terase dobije grad, odnosno "vlasnici prostora", svi građani grada Zagreba. "Opet se vraćam – na kikiriki", slikovito kaže Pavković. "Potpuno je jasno da gradski proračun trpi štetu radi neostvarenog prihoda koji bi se ostvario kad bi se javnim površinama ekonomično i odgovorno postupalo."
Brojke su neumoljive i porazne za gradski proračun. Za primjerice 2000 četvornih metara javne površine iznajmljene u ugostiteljske svrhe u Zagrebu se dobije 51 tisuća kuna mjesečno. U Rijeci, za istu kvadraturu dobije se 140 tisuća kuna, dakle, 89 tisuća kuna više nego u Zagrebu, a u Rovinju – 180 tisuća kuna, odnosno 129 tisuća kuna više mjesečno. To znači da primjerice proračun grada Rovinja za jednako veliku javnu površinu na godišnjoj razini dobije 1,5 milijuna kuna više nego proračun grada Zagreba… I tako dalje. "Pa kako onda grad Zagreb neće biti u proračunskom deficitu od milijarde ili više, kad deficit sam svjesno generira", komentira Pavković.
Bandićeva bliska suradnica vodi zakup
Posve je jasno da se u Zagrebu izuzetno neracionalno, odnosno, neekonomično upravlja javnim prostorom. Ili se ide na ruke iznajmljivačima? Cijeli postupak najma u Zagrebu provodi se na temelju Pravilnika o kriterijima za određivanje zakupnine koji je donesen na temelju Odluke o davanju u zakup i na drugo korištenje javnih površina, a odluke donosi Povjerenstvo na čijem je čelu Andrea Šulentić, jedna od bliskih suradnica Milana Bandića, formalno pročelnica Ureda gradonačelnika, široj javnosti poznata i kao svjedokinja u slučaju "štandovi", ali i putnica u ekipi odabranih koji su dogovarali Bandićev Manhattan u Dubaiju. Ukratko, ona je "kopča" na putu između zakupaca i Milana Bandića.
Rad Povjerenstva je netransparentan, ne zna se prema kojim kriterijima rade, a mnogi primjeri zorno pokazuju da se zanemaruje interes građana. "S obzirom na to da se parkirni prostor uzima od stanara i dodjeljuje kafićima, te s obzirom na slučajeve da se javni prostor ulice ili trga iznajmljuje ugostiteljskoj djelatnosti bez obzira na pješački promet, jasno je da se radi o masovnoj uzurpaciji javnog prostora u komercijalne svrhe", komentira Pavković. Posebno je zabrinjavajuća situacija u centru grada. "Centar i širi centar su prekrcani terasama", kaže Pavković.
"Prostorno gledajući, svakim danom niču nove ugostiteljske terase koje guše pješačku komunikaciju gradom. Iako su prvotno zamišljene samo za sezonu toplijeg vremena, one su odavno promijenile karakter i većina terasa u centru grada sada ima fiksne gabarite s masovnim konstrukcijama suncobrana u funkciji krova, a pojedine imaju i plastične vjetrobrane u funkciji zidova. Na taj način su praktično pretvorene u privatne poslovne prostore na javnim površinama po cijeni ispod svake realne tržišne vrijednosti", objašnjava Pavković.
Na pitanje je li joj poznato postoji li u Gradu Zagrebu strateški dokument kojim se terase razmještaju centrom i širim centrom, odgovora da nema saznanja postoji li takav dokument, no, izglednije je, kaže, da nastaju bez plana, prije svega prema potrebama pojedinih ugostitelja. "Bogovićeva, Margaretska, Preobraženska i Preradovićeva do Masarykove, više ne postoje kao pješačke ulice. One su svedene na pješačke koridore s obje strane terasa velikih gabarita. Cijene najma po četvornom metru su toliko niske da se najmoprimcima isplati držati ih i prazne ili poluprazne zimi, tako da, primjerice, u Petrinjskoj imamo cijelu zimu inventar jedne terase prekriven zaštitnom ceradom i zatvorenim suncobranima, jer se korisnicima ne isplati isprazniti lokaciju. Očito im je isplativiji najam kvadrata u centru nego odvoz na skladištenje", kaže Pavković.
Na mnogim mjestima se smanjuje prostor parkirališnih mjesta za stanare kvarta ili pješačke površine na nogostupu. Kao izraziti primjer nereda na javnim površinama Marina Pavković izdvaja ulicu Stara Vlaška. Tu se pješački promet svodi na "slalom među terasama koji se na najužim točkama svodi na jedva metar". U posljednje vrijeme se čak i dugo čuvani plato sa skulpturom piscu Augustu Šenoi također koristi u komercijalne svrhe.
Koliko Zagreb gubi neekonomičnim upravljanjem?
"Nužno je napraviti reviziju korištenja svih javnih površina u komercijalne svrhe i ovom pitanju prići stručno i strateški. Sada je to prostorni kaos i zakon jačega, a sve na štetu građana. I to u svakom pogledu: građani gube javni prostor, proračun trpi gubitak, a komunikacija javnim površinama je svedena na pješačke koridore uz mastodontske terase i prateće konstrukcije kvazistropova i kvazizidova, koje su na njima nastale", kaže Pavković.
Da bi se riješio taj "nered s predumišljajem" Marina Pavković se, zajedno s nezavisnim zastupnikom u Skupštini, Markom Torjancem, obratila i svim drugim zastupnicima, s nadom da će se pokrenuti proces "raščišćavanja" i uvođenja reda. Marko Torjanec je zajedno s Renatom Petekom, predsjednikom kluba nezavisnih zastupnika u Gradskoj skupštini, održao i konferenciju za novinare s koje su uputili apel svim zastupnicima na akciju. Prvi korak je zahtjev prema Milanu Bandiću i Gradskoj upravi, da objavi popis svih javnih površina koje su iznajmljene u komercijalne svrhe ("zona, površina, vremensko razdoblje, korisnici i prihodi od zakupnina i naknada za korištenje").
Photo: Luka Stanzl/PIXSELL
"Na taj način će se dobiti uvid u to koliko ekonomično, svrsishodno i regularno se javne površine koriste u komercijalne svrhe i kolike prihode ostvaruju. Objektivna i nepristrana analiza dobivenih podataka pokazat će ima li prostora za rast proračunskih prihoda iz već komercijalno angažiranog javnog prostora i koliko je zaista nužno daljnjim komunalnim nametima, vezano uz korištenje javne površine, direktno opteretiti građane", piše u dopisu upućenom svim zastupnicima u Skupštini.
No, kakvi su izgledi da Milan Bandić doista otvori uvid u to svoje leno, u svoj ekskluzivni prostor djelovanja? Već se na slučaju Adventa ili u slučaju "šatora" na Trgu bana Jelačića pokazalo da je dobivanje lokacije i dogovor oko cijena Bandićev omiljeni mehanizam za održavanje i učvršćivanje mreže odabranih suradnika, prijatelja, kumova itd. Zar nije izglednije da će Bandić braniti uvid i u mešetarenje terasama?
"I tomu će doći kraj. Bježanje od transparentnosti samo dodatno ogoljuje gradonačelnikov despotski model vladanja koji je doveo do masovnih prosvjeda na ulicama Zagreba. Prvi prosvjed je imao tisuću ljudi, drugi duplo, a treći deset puta više. Želi li četvrti? Peti? Dobit će ih sigurno ako ne shvati da je on samo čelni čovjek servisne službe koja ovom gradu i njegovim građanima služi, a ne vlada. Treba građanima jasno pokazati koliko gubimo ovakvim gospodarenjem javnim prostorom. I da nismo naivci kojima se samo tako mogu natovariti novi nameti zbog parkiranja, bez sagledavanja – šire slike. A šira slika pokazuje da se gradska blagajna ne puni iz izvora na koje urbana ekonomika jasno ukazuje. Je li to zbog nemara, neznanja ili loše namjere – vrijeme je da saznamo", zaključuje Marina Pavković.
