Split je grad na koji je već palo nekoliko socijalnih bombi – zadnja se zove Dalmacijavino. A prema njemu upravo leti majka svih socijalnih bombi – Brodosplit. O čemu pak čitamo po portalima i novinama, što gledamo na televizijama kad je Split na tapetu? Spašavanje mačke s čempresa i nove verbalne proljeve gradonačelnika koji "jebe k'o Hektor".
To je, naime, klikljivo i lajkljivo. Ova dva pridjeva još nisu ušla u hrvatski jezik, a trebala bi što prije jer otkako je Facebook postao to što je, uvelike određuju uređivačku politiku naših medija.
"Kerum je lakljiv, mace su lajkljive", žali mi se frend, inače community manager jednog portala, što će reći – profesionalni fejzbukaš koji prati što korisnici lajkaju i klikaju. Sve što ima veze s Kerumom skuplja lajkove i klikove k'o spužva. Jedino što je lajkljivije od njega su slatke mace i psići. Stoga ne čudi da se drama splitske mace koja je zapela na čempresu pratila iz dana u dan, bila i u Dnevniku jedne nacionalne televizije dva dana zaredom. Istisnula je čak i Keruma, koji je ipak izjavom da "jebe k'o Hektor", a onda redom psovki umjesto pojašnjenja uspio povratiti medijski primat kad su teme iz Splita na tapetu, te tako macu opet gurnuti u drugi plan.
Mazohistička prostitutka
Split, koji mazohistički uživa u statusu cirkusa, najluđeg grada-slučaja na svijetu, za ovakvo medijsko praćenje dušu je dao.
Mediji koji trče za lajkovima i klikovima, za gledanošću i čitanošću, tretiraju ga kao prostitutku koja daje svakom tko pita. Pitanje tko je za to kriv, kao sa svakom prostitucijom, nije jednostavno – prostitutka ili onaj tko koristi njene usluge? Taj čuveni splitski mentalitet koji se od svega trudi napraviti lakrdiju ili mediji koji tu lakrdiju zloupotrebljavaju i tako si podižu rejtinge.
Kako bilo, rezultat svega toga je medijski status klauna koji uživa drugi po veličini grad u Hrvatskoj. Red Keruma i njegovih bisera, pa red snijega i nesnalaženje na njemu, pa cirkus oko Kerumove smjene, pa malo cirkusa u Hajduka, a na kraju, kao šlag na torti – cirkus oko jebene mačke. U međuvremenu se dogodio i prosvjed radnika Dalmacijavina, koji je popraćen reda radi. U njemu, naime, nije bilo ničeg od "splitske specifičnosti", ničeg da potvrdi status najluđeg grada, prosvjed k'o prosvjed – nit klikljiv nit lajkljiv.
Znate li što je Piana?
Sve se to, kažem, događa dok prema Splitu leti socijalna bomba zvana Brodosplit. Njegovih više od pola radnika, više od 1.500 ljudi, trenutno je na čekanju, a ostali imaju posla još možda mjesec dana, ako i toliko. U reportaži iz doma jednog od njih, u kojem cijela obitelj prolazi taj pakao čekanja, također nema "splitske specifičnosti", ništa lajkljivo ni klikljivo, pa je nikom nije ni palo na pamet napraviti. Dobro, to još mogu i shvatiti – tužnih životnih drama ima na svakom koraku, ali ne mogu shvatiti medijski tretman Piane. Znate li što je Piana? Kako ćete znati kad je u medijima spomenuta reda radi, a radi se o brodu koji je uvršten među najvažnije na svijetu 2011. u svojoj kategoriji i čija je tržišna vrijednost milijardu i sto milijuna kuna. Usporedbe radi – toliko košta prosječni Boeing. Dakle, stanovnici grada koji mediji tretiraju kao klauna, radnici splitskog škvera, imaju toliko znanja i vještina da su napravili nešto što je toliko složeno i toliko vrijedno da košta koliko i putnički avion, a da je taj brod itko pošteno snimio, itko napravio poštenu reportažu, fotogaleriju, ništa. Slobodna, koja je nekad naslovnice kitila škverskim brodovima, dodijelila mu je reportažu od kartice teksta, a onda, kao i svi EPH-zijski mediji, udarila po nužnosti zatvaranja Brodosplita i uvijek istoj šupljoj priči o neučinkovitim i lijenim radnicima. (Alo! Ti radnici su napravili brod koji košta k'o Boeing!) Jebena mačka koja je zapela na čempresu dobila je skoro više medijskog prostora od ovog broda. Ona je slatka mala jadnica, lajkljivija i klikljivija od Piane. Ima po škveru gomila mačaka lutalica koje se grebu za malo salame i kruha od škverana koji marendaju. Što će biti s njima ako se ugasi škver? Ne znam, ali ako smo već otupili na probleme radnika, možda bi vrijedilo napraviti reportažu o tim mačkama – bit će i lajkljiva i klikljiva.
