Genijalna diverzija na Doru sa sad već legendarnom "Antonijom" postavila je visok standard kojeg je ovaj oktet vremešnih zagrebačkih bitangi uspio dosegnuti tek na svom drugom albumu.
Naime, osnovna obilježnja Kawasaki 3P-a od samog početka su brutalan smisao za humor i gotovo opsesivna želja da prožvakanim ska/punk/dub obrascima na bilo koji način ubrizgaju dozu svježe krvi. U prvom se malo tko može mjeriti s njima, a zahvaljujući "Bugarima" postaju i opasna konkurencija svim samoprozvanim pretendentima na titulu "album godine".
Kawasakijevi tekstovi savršena su preslika pijanih mudrovanja o nogometu, stripovima i junacima akcijskih filmova na koje su "potrošene" tolike noći u Jabuci, Krivom putu i sličnim "bazama" zagrebačkih alternativaca, no na svom prvijencu prečesto su ih upakiravali u "na brzaka" sklepanu porciju šabloniziranih punk riffova i isforsiranih duhačkih dionica. Novi članovi (Stipe Mađor, Igor Pavlica, Mario Boršćak) bendu su u glazbenom smislu bitno proširili prostor djelovanja te njihov sumanuti ska-punk sasvim približili bogovima tog žanra kao što su Specials i Operation Ivy.
Što nam, dakle, donosi "Idu Bugari"? Svirka je kao stvorena za maliganima podgrijani ples, tekstovi dovoljno smiješni da izvuku i poneki glazbeni propust ("Fantom", "Zec"), a "Puta Madre" i"Mupov-ska" pouzdano su najzabavnije pjesme koje ćete u domaćem rocku čuti ove godine. Naprosto moramo spomenuti i "Anđelka", ultimativnu gay parodiju i obradu koja čak i original Stevieja Wondera može učiniti muževnim. Što joj je, da ne bude zabune, i bio cilj.