Tomislav Karamarko, bivši šef HDZ-a i potpredsjednik Vlade, očitovao se o privođenju svoje supruge i vlasnice tvrtke Drimia, Ane Karamarko, koja je ovog tjedna ispitana u USKOK-ovoj akciji Flajš zbog sumnje u malverzacije u gospodarskom poslovanju, odnosno pranje novca.
Kako je naveo USKOK, skupina od 38 osumnjičenih je navodnim nezakonitostima zaradila najmanje 20 milijuna kuna te državni proračun oštetila za oko 11,5 milijuna kuna. Ana Karamarko je nakon ispitivanja puštena da se brani sa slobode. Ona je sumnjiči da je nezakonito prisvojila 400.000 kuna.
Njezin pak suprug sumnja da su motivi za postupak istražnih organa potpuno druge prirode.
Objavu Tomislava Karamarka prenosimo u cijelosti:
"Srijeda, 20. svibnja. Rano jutro, nešto prije sedam. Zvoni
zvono. Na vratima našeg stana tri službene osobe. PNUSKOK. Traže
moju suprugu. Bio je to početak još jednog, drugog po redu,
teatra apsurda pod nazivom "Nađimo mu nešto!".
Jasno, to je bio mali segment operativnih aktivnosti nadležnih
tijela progona u operaciji koju ne bih komentirao. Bio sam
načelnik Policijske uprave zagrebačke, pomoćnik ministra
unutarnjih poslova RH, predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost,
ravnatelj Protuobavještajne agencije, ravnatelj Sigurnosno
obavještajne agencije i ministar unutarnjih poslova RH. Taj
častan i iznimno odgovoran niz dužnosti u sigurnosnom sustavu
naše države naučio me je da ne komentiram operacije, da a priori
ne optužujem, a najviše da ne donosim presude.
Supruga je otišla u svoj ured u pratnji policije. Tijekom
dopodneva pristizale su informacije o događaju i doznao sam kako
je privedeno 38 osoba zbog sumnje da su sudjelovale u nezakonitim
aktivnostima u sferi financijskog poslovanja, utaje poreza,
izvlačenja novca, i sl. Suprugu se sumnjiči da je njezina tvrtka
od izvjesne tvrtke kupila, potreban im, software i platila usluge
poslovnog savjetovanja, no da su fakture neopravdane. Naravno da
optužba ne stoji, činjenice su drugačije. No, kako rekoh,
postupci u tijeku se ne komentiraju. Usprkos praksi koja pokazuje
da je u Hrvatskoj pravda spora i nedostižna.
Vratimo se zbivanjima u srijedu. Po odlasku supruge u ured,
doznajemo da tamo već dežura novinar, reporter Jutarnjeg lista.
Kako je moguće da je njegov dolazak istovremen policijskom? Kojim
brzinom i od koga novinar Jutarnjeg dobiva informacije? Nakon
objave na portalu Jutarnjeg, priključuju se i drugi mediji. Kako
Jutarnji list zna da PNUSKOK provodi tajne aktivnosti u koje je
uključeno 150 policajaca? Netko je to dužan objasniti
javnosti.
Iduća zanimljivost vezana uz medijski tretman cijele situacije,
upitna i više nego očita, je ta da su mediji bili zainteresirani
isključivo za aktivnosti trojice policijskih službenika - i to
baš onih koji su to jutro pozvonili na vrata našeg stana i cijelo
dopodne proveli u uredu Ane Karamarko? Potom uočavamo kako
hrvatski mediji opetovano ističu da je privedena supruga
Tomislava Karamarka. Od 38 osoba koje su osumnjičene i privedene,
mediji ponavljaju samo njezino ime i prezime?! Ostalih 37 ne,
nipošto. Vjerojatno zbog zaštite privatnosti i onemogućavanja
javnog sramoćenja. Na taj standard obitelj Karamarko očito nema
pravo. O logici vremena ovih zbivanja, kao i intenzitetu
medijskog tretmana, zaključite sami. Navodno su uskoro nekakvi
izbori i navodno ću biti negdje nekakav kandidat.
Sve ovo frapantno podsjeća na 2016., kad sam dao ostavku na
dužnost predsjednika HDZ-a, a nakon što je MOST infantilnim
postupcima srušio Vladu RH, prije toga me optuživši da sam u
sukobu interesa. I tada je javnost medijski bombardirana tvrtkom
moje supruge i montiranim okolnostima oko iste. Toliko jadno i
prozirno da nije vrijedno podsjećanja. No, ipak, treba spomenuti
slučaj INA-MOL i sjetiti se kako sam predlagao da se, u dogovoru
s mađarskom stranom, povučemo iz arbitražnog postupka i
izbjegnemo mogućnost poraza, a time i gubitka nekoliko milijardi
kuna. MOST je, naravno, bio protiv jer, kako rekoše, "brifirani"
su da dobro stojimo u postupku. Mene su optužili da izdajnički
branim mađarske interese. Arbitražu smo izgubili. Dakle, htio sam
zaštititi hrvatske interese. Čije interese je branio MOST? Je li
itko ikada tražio njihovu odgovornost? Možda mediji? Ni spomena
šteti koju je MOST učinio Hrvatskoj. A milijarde kuna su bile u
pitanju. Naše, hrvatske milijarde. Gdje su tih dana bili
reporteri i snimatelji, naslovnice koje vrište o nevjerojatnoj
šteti koju je MOST prouzročio svima nama? Ali treba definirati
meritum i nositelja problema! A to sam ja, moja ideološka
struktura i politike za koje sam se zauzimao i pokušavao ih
realizirati. Jačanje domaće proizvodnje (posebice hrane - što bi
oživjelo opustošeno hrvatsko selo), ograničavanje moći uvozničkog
lobija, jačanje malog i srednjeg poduzetništva (radi stvaranja
snažnog srednjeg sloja stanovništva), osmišljavanje provedive
populacijske politike, lustracija i procesuiranje komunističkih
zločina.
Veći dio odgovora na ove izazove i konkretne aktivnosti
formulirali smo i zacrtali u odgovarajućem programu koji smo
izradili u suradnji s jednim od najboljih europskih instituta,
IFO Institutom iz Münchena. Provođenje ovih politika osnažilo bi
hrvatsko gospodarstvo, sigurnost, suverenost i samosvijest. Ali i
život u istini jer bismo mogli raščistiti sa spornim momentima
naše prošlosti. Samo se na istini može graditi stabilna
budućnost. Ovim mojim pokušajima i odlučnim smjernicama bili su
ugroženi brojni interesi, od krupnih materijalnih do ideoloških,
retrogradnih. Bio je to mamac za brojne neprijatelje i određene
centre moći.
Moji problemi su počeli još '94. i '95. godine, kad sam kao
načelnik PUZ-a inicirao procesuiranje slučajeva Gradski podrumi i
Croatia bus, prvo (i dosta usamljeno) procesuiranje kriminala u
pretvorbi. Tada sam bio pod snažnim pritiskom izvjesnih moćnika,
ali ustrajali smo. Zamislimo što je značilo, u mom ministarskom
mandatu, uhićenje Josipa Boljkovca (sumnja na poratni zločin)?
Naravno da se regrutiraju novi neprijatelji mojih politika i mene
osobno.
Godine 2012. postajem predsjednik HDZ-a. Vraćam stranku
nacionalnim vrijednostima, samopoštovanju i tuđmanizmu. U mandatu
ostvarujemo pet izbornih pobjeda iako smo imali i medije i APIS
protiv sebe, no narod je bio uz nas i naše stavove. Moj drugi
mandat bio bi nepodnošljiv našim političkim protivnicima. Eto,
zato je izmišljena afera Konzultantica i sukob interesa. Slijedom
toga nije teško zaključiti niti zašto je nastao aktualni događaj.
U oba slučaja, riječ je o protivnicima koji kontroliraju medije,
nanose udarce mojoj obitelji. Drugačije, očito, ne znaju. A ja –
ja još uvijek želim vjerovati u Hrvatsku i dobre ljude, kao i moj
časni otac.
P. S. Molim predsjednika Upravnog suda da informira svoje sudce kako je Ustavni sud još u rujnu prošle godine donio Odluku o slučaju mog tzv. sukoba interesa. Čak su ustavni sudci ispisali i neke preporuke. Rekoše mi neki maliciozni elementi da se čeka politička odluka o vremenu i formulaciji ponovljene presude. U takvo što ne želim vjerovati."
