Ne da će nam biti dobro u nekoj dalekoj budućnosti, nego već sad uživamo u blagodatima o kojima većina od 400 milijuna žitelja Europske Unije može samo sanjati. Doduše ne zbog standarda, nego zbog naše švedske politike u drugom valu. U Londonu ne mogu na West End, u Beču na Operu, ali zato mi možemo u HNK, Gavellu ili Kerempuh.
Britanci ne mogu u pub, na kavu ne mogu ni Francuzi ni Nizozemci ni Belgijci, ali zato mi možemo i u kafić i u restoran, i baš nas briga. Hrvatska bi mogla postati i meka bildera željnih teretana jer kod nas još jedino rade.
Da ne govorimo o tome da će možda Slovenke ili Mađarice, a možda i Slovenci i Mađari, možda već ovaj vikend ispuniti pogranične hrvatske frizeraje jer njihovi ne rade. Hrvatski školarci su među rijetkima koji svoje učitelje i profesore vide uživo.
Nemamo policijski sat
Život pod maskama nije nimalo lak, ali ako ćemo gledati s pozitivne strane, nemamo policijski sat i do ponoći možemo sjeti u kafiće ili u restorane. Upravo je to situacija na kojoj nam neki naši europski susjedi svakako mogu pozavidjeti.
Jer veći dio Europe potpuno je ili djelomično zatvoren. Krenimo od susjeda Slovenija, Mađarska, Austrija , Češka. Zatim Italija, Njemačka, Francuska, Belgija, Nizozemska, Španjolska, Portugal, Ujedinjeno Kraljevstvo, Irska, Grčke, Rumunjska, Poljska, Litva - stanovnici većine tih zemalja ne mogu u kafiće, restorane, na minival kod frizera, skinuti kilograme u teretanu niti zabaviti se u kina i kazališta.
Gledališta poluprazna zbog sigurnosti
A s druge strane mi još uvijek možemo uzeti tople kokice, sjesti u udobnu fotelju i u kinu pogledati dobar film.
"Kino je zabava, kino je lifestyle i svakako je dobro da možemo ići u kino. Opet ponavljam, uz odgovorno ponašanje i sve mjere koje su propisane. Mi činimo da se sve to provede, od razmaka, online kupovine ulaznica, naši zaposlenici nose maske. Mislim da ljudi mogu i trebaju imati taj osjećaj sigurnosti. Kino je izlazak i ljudi osjećaju potrebu za druženjem u novim normalnim uvjetima, kazala je Jadranka Islamović, izvršna direktorica i članica uprave Blitz-CineStara.
A u takvim uvjetima rade i kazališta. Nema više tog gromoglasnog
pljeska publike jer su gledališta poluprazna zbog
sigurnosti.
"Teško je igrati pred gledalištem koje je za trećinu smanjeno,
ali mi igramo. Pozvala bih sve građane i građanke Hrvatske da
provedu zimu u kazalištu. Dobit će zabavu, katarzu, dobit će
odmak od ove sive stvarnosti", smatra Ecija
Ojdanić,osnivačica Kazališta Moruzgva.
Tu sivu stvarnost ponekad narušavaju odluke lokalnih stožera,
kaže Ecija. Njezino kazalište sa svojim predstavama nerijetko ima
turneje po drugim gradovima. I onda, unatoč svim svadbama i
krstitkama, baš kazalište dobije zabranu održati predstavu, poput
njezinih europskih kolega.
"Mi dogovorimo gostovanje, predstavu, pošaljemo plakate i oni
proglase da se to ne može. Unatoč tome što nema niti jednog
slučaja širenja zaraze koji je u kazalištu evidentiran od početka
pandemije. Mjesta su obilježena, numerirana, razmaci se poštuju,
nema direktnog kontakta", kaže Ojdanić.
Ivica je gotovo svakodnevno u bliskom kontaktu sa spravama za
vježbanje. Instruktor je penjanja i trener, uz sav taj posao kaže
pazi da klijenti u teretani dezinficiraju utege i nose svoje
ručnike jer disciplina je jedini način da vježbači očuvaju
zdravlje, a teretane ostanu otvorene i dalje.
"Pretpostavljam da je ova situacija s karantenom dosta utjecala
na sve ljude. Kako na sportaše i ljude koji ne treniraju, naravno
da je bitno da dođu trenirati i da sav sav stres izbace iz sebe.
Pojačat će svoj imunološki sistem i sebi olakšati u vrijeme
korone", kaže Ivica Jurkić, instruktor penjanja
i trener.
U prvom valovu su svi željni slobode zavidjeli Šveđanima, sada
čini se, zavide nama.
