Poput stotina tisuća drugih u Hrvatskoj i osječki su umirovljenici prisiljeni ovisiti o tuđoj pomoći kako bi kupili hranu i lijekove ili platili režije. Većina njih nakon smrti supružnika, s jednom mirovinom izdrži jedva koji tjedan; mnogima ni djeca nemaju što dati, a da nema udruge "Rijeka ljubavi" bili bi gladni, nakon tri ili četiri desetljeća rada.
"Moja mirovina je 1760 kuna, radila sam 39 godina. Živim s dvije kćeri, suprug je preminuo prije šest godina. Dok je on bio, bilo je dosta dobro. Da nema Štefice, mi bismo bili gladni", ispričala je za Mirovina.hr jedna od osječkih umirovljenica koja je u "Rijeku ljubavi" došla po socijalnu pomoć.
Ostavile mladost za 1700 kuna
U koloni ispred udruge koju vodi 81-godišnja Štefica Čučak, žena sa sličnim sudbinama je mnogo. Neke primaju i po 1300 kuna mirovine. Jedna od njih govori kako živi s 1350 kuna, a kraj mjeseca uspije prebroditi zahvaljujući pomoći udruge. Skromno kaže kako bi joj bilo sasvim dovoljno da ima 2000 kuna mirovine, jer bi s time mogla bolje živjeti.
“Tolike godine i mladost sam ostavila za 1700 kuna, dosta žalosno, ali nadam se da će jednoga dana biti malo bolje. Zahvaljujemo se Štefici što se toliko brine o nama i do neba joj hvala", govori jedna Osječanka.
Život u neljudskim uvjetima
Ta hvaljena žena, osječka humanitarka i predsjednica udruge iznova je upozorila na težak položaj hrvatskih umirovljenika. "Žive u vrlo teškim uvjetima, mogu reći neljudskim. S 1000 kuna treba znati preživjeti i klanjam se do poda svakom tko to uspije. Dok podmire i plate režije, njima za život dostojan čovjeka ne preostane ništa", rekla je humanitarka Štefica Čučak.
Podaci otkrivaju kako oko 700.000 umirovljenika živi ispod praga siromaštva. Prosječna mirovina iznosi svega 2558 kuna. U najnepovoljnijem položaju je oko 270.000 korisnika najniže mirovine koja u prosjeku iznosi 1720 kuna. Mirovine od prosječnih 2080 kuna prima oko 110.000 osoba u invalidskoj te oko 220.000 onih u obiteljskoj mirovini.
