Upitali smo člana stručnog tima Stipana Bilića za komentar i pojašnjenje ove Reutersove ocjene te kako smo uspjeli uništiti nešto što je funkcioniralo u doba tehnološki nazadnijem od današnjice.
"Sustav navodnjavanja u bivšoj Jugoslaviji nije bio 'riješen', nego su ga imala riješena velika poduzeća unutar sebe. Poljoprivredni kombinati, PIK-ovi, brinuli su se o svojoj zemlji", kaže Bilić.
"Naš temeljni problem je što danas imamo mala imanja i posjede. Ako imate 10.000 hektara, vodit ćete brigu da riješite dotok vode i odvodnju, ali ako imate dva... Ne isplati se raditi sustav za tako male površine. Reformom treba napraviti velike površine, i tu ne govorim o oduzimanju zemlje od malih posjednika, nego njihovom udruživanju u zadruge i dogovoru gdje graditi takve sustave", kaže Bilić.
Kako investiciju u takav sustav učiniti isplativom?
Osim toga, sustave navodnjavanja ne isplati se raditi za sorte koje zauzimaju najviše površina u Hrvatskoj – kukuruz, pšenicu i soju, nego samo za ona zemljišta koja imaju visok prinos po hektaru, a to su, kaže Bilić, ona na kojima raste voće i povrće.
"To je oko 100 tisuća hektara i onaj koji se time bavi će naći neki bunar ili način da dovede vodu", dodaje Bilić.
No, kako riješiti problem suše i jesu li za to nužne kapitalne investicije poput kanala Dunav – Sava? Bilić tu ističe da sama izgradnja kanala nije garancija opskrbe i odvodnje. Navodi primjer velikog kanala u Vojvodini izgrađenog u doba Jugoslavije, za kakav je bilo nužno da uz njega postoji razvijeno govedarstvo. Goveda, naime, jedu travu oko kanala i na taj ga način održavaju.
Odvodnja – daleko veći problem od suše
"Mi i što imamo kanala, Vodoprivreda se za njih ne brine. Početkom devedesetih sam bio zagovornik izgradnje kanala Dunav – Sava, ali mi čak imamo jako puno rijeka uz pomoć kojih bismo mogli riješiti opskrbu. No, prema procjenama Agronomskog fakulteta, daleko veći nam je problem od ove suše kakva nas pogađa jednom u desetak do dvadeset godina, onih 700.000 hektara zemlje na kojoj treba riješiti višak vode, pa se sjetva mora odgađati", upozorava Bilić.
To su pitanje također riješili PIK-ovi, koji su od 800.000 uredili 160.000 hektara.
PIK-ovi dobivali loše zemljište i pretvarali ga u plodno tlo
"Dobivali su loše općinsko zemljište, pa bi doveli vodu i dobili plodno tlo. Održavali su kanale, brinuli se da ne zarastu u travu, čupali vrbe. Ali nakon toga nitko ništa nije radio, pogotovo Vodoprivreda", kaže Bilić.
Okrupnjivanje površina je temelj moderne poljoprivrede, koja ne može prestati proizvoditi gubitke ako će imati samo nekoliko velikih poduzeća koja danas tretiraju zemlju kako su je tretirali PIK-ovi. Ovako u samo deset godina gubimo oko 50 milijardi kuna na doprinose vodoprivredi i poticaje koji ne funkcioniraju, ali poglavito na uvoz hrane, zaključuje.
Ako imate pitanja vezana za rad Vlade, pojedine poteze ili njihov izostanak, a tiču se područja koja smo predstavili, pišite nam na strucnitim@portal.net.hr
