Postoje tehnički načini kako se s udaljenosti može nadzirati sva komunikacija putem mobitela, u što se ubrajaju i aplikacije, kazao je za Večernji list od utorka telekomunikacijski stručnjak Đuro Lubura.
Nakon što je prije gotovo dvije godine izbila afera Vjetroelektrane u kojoj je, među ostalima, uhićena i Josipa Rimac, krenulo se rasplitati klupko koje je dovelo i do mnogih naknadnih uhićenja te je zbog toga "pao" i ministar gospodarstva Darko Horvat.
Koja je uobičajena procedura istražitelja?
Uobičajena procedura u takvim postupcima je da se pri uhićenju pretraže nekretnine u kojima borave osumnjičeni, a tada istražitelji plijene i računala i mobitele koje će računalni forenzičari naknadno pretraživati i iz njih izvaditi svu komunikaciju koja se odvijala putem klasičnih SMS-ova te, još bitnije, putem aplikacija poput WhatsAppa, Vibera ili Telegrama.
Kroz komunikaciju između osumnjičenih istražitelji naknadno prolaze ne samo kad je riječ o političarima i političkim aferama nego i kada nadziru pripadnike narkomiljea, bandi i drugih organiziranih kriminalnih skupina.
Naravno, za sve to im treba sudski nalog, baš kao što im treba ako žele u realnom vremenu nadzirati komunikaciju između osoba za koje sumnjaju da čine kriminalna djela. Konkretno, tada na daljinu mogu prisluškivati pozive te čak i čitati poruke koje šalju, a snimljeni materijal poslije se može koristiti kao dokaz na sudu.
Jasno je kako oni koje policija ili istražni organi nadziru ne bi trebali znati da su pod mjerama tog nadzora, a ako ništa ne sumnjaju, onda se često u svojoj komunikaciji putem mobitela i/ili računala i opuste te tako istražiteljima daju materijal uz pomoć kojeg grade slučaj te dolaze do informacije tko je sve uključen u razne ilegalne radnje.
Zašto ne brišu poruke ako rade nezakonite stvari?
Međutim, ono što nikome nije jasno je pitanje zbog čega bilo tko, ako već čini nešto nezakonito, i o tome razmjenjuje poruke, bilo putem nešto staromodnijih SMS-ova ili novijih aplikacija za razmjenu poruka, te iste poruke naknadno ne pobriše nego ih ostavlja spremljene u mobitelu, što onda istražiteljima daje mogućnost da po njima naknadno “čačkaju” i tako dolaze do dragocjenih informacija. Jer, nakon prvog vala uhićenja u aferi Vjetroelektrane u travnju 2020. istražitelji su u mobitelima i računalima osumnjičenih pronašli doslovce stotine tisuća poruka koje, navodno, još uvijek pregledavaju i analiziraju.
Traje to, primijetit će neki, predugo, ali tužna je činjenica da ni DORH ni Uskok nemaju dovoljno ljudi za efektivan rad na tako složenim predmetima pa zbog toga ne čudi kako se u 2022. događaju uhićenja kao posljedica afere iz 2020. godine, piše novinar Večernjeg lista Elvis Sprečić.
