Maja (4) živi u udomiteljskoj obitelji, a njezini udomitelji, koji brinu o njoj otkad joj je bilo šest mjeseci, nisu ujedno i skrbnici pa nemaju ovlaštenja potpisati nijedan dokument vezan uz Majine aktivnosti. Zbog toga Maja nije u petak išla u vrtić, kad se održava ritmika za najmlađe, na koju su pisane sve djevojčice iz njezine grupe. Na panoima nema njenih crteža, a nema je ni na fotografijama, piše Jutarnji.
Očajni roditelji ne znaju kako Maji objasniti zašto jedina mora ostati u sobi s dječacima nakon što trenerica pozove druge djevojčice. A kad Maja krene u školu počet će još veći problemi jer će trebati potpisivati suglasnost ili dozvolu, a uvođenjem GDPR-a broj suglasnosti koje se traže bitno se povećao.
Ugroženo i djetetovo zdravlje
Udomitelji nemaju ovlaštenje potpisati ni dozvolu za bilo koji zdravstveni zahvat, čime se djetetovo zdravlje dovodi u veliku opasnost. Predsjednica Foruma za kvalitetno udomiteljstvo djece Marina Hoblaj istaknula je kako se udomitelji već dugo suočavaju s tim paradoksom zbog kojeg su djeca vrlo često izložena diskriminaciji.
A biološki roditelji iz različitih razloga ne žele dati suglasnost za pojedine aktivnosti jer hoće li se njih teretiti za neplaćene obveze ako udomitelji na plate pojedinu ratu. Udomitelji se stoga snalaze na različite načine, pa tako dio njih potpuno ignorira činjenicu da za sve dozvole trebaju potpis biološkog roditelja.
Hoblaj nudi rješenje – nadležno Ministarstvo demografije može propisati da udomitelj može donositi odluke vezane uz školske i izvanškolske aktivnosti ili pak ponuditi da na početku školske godine biološki roditelji daju punomoć udomiteljima upravo za takve odluke, piše Jutarnji.