U četvrtak navečer u Tvornici kulture Zagreb je otkrio country!
Najzaslužniji za to je Dale Watson, predstavnik stare, pomalo izumrle "outlow" škole čija tetovirana figura danas pruža utočište nemirnom duhu Johnnyja Casha. Da sve priče o Watsonu kao čovjeku iz naroda nisu pusta naklapanja mogli smo se uvjeriti već prije koncerta kada smo ga ugledali kako na Branimirovoj tržnici "mlati" ćevape, a konačan dokaz pružio nam je tamo gdje je najvažnije - na pozornici!
Od trenutka kada je zapjevao prve stihove "Whiskey Or God" publika je svaki njegov pokret pratila s oduševljenjem za što je nagrađena naručivanjem pjesama (tako smo imali prilike čuti prekrasnu i vjerojatno neplaniranu "Dreamland"). Dale i Lone Starsi prekaljeni su maheri koji vješto balansiraju između "tvrdog" honky tonka poput obračuna s lažnjacima u "Country My Ass" i plesnijih, rockabillyjem prošaranih brojeva kao što je izvrsna "Texas Boogie".
Koncert je imao i dva vrhunca - u glazbenom smislu to je svakako bila izvedba njegove vjerojatno ponajbolje stvari "I Hate These Songs", dok je atmosfera kulminirala u trenutku kad je netko od okupljenih Watsona i njegov bend počastio rakijom. U svom stilu, prigovorio je zbog leda u čaši.
Nakon više od dva sata fantastične svirke mogli smo zaključiti
kako je ovdašnja publika dobila novi omiljeni žanr i kako ćemo,
ako je suditi po "usamljenim zvijezdama", u budućnosti ovakve
koncerte gledati mnogo češće.
