Projekt Humanitarci.hrugašen je nakon godinu dana rada zbog cijelog niza birokratskih problema, objavio je na svojoj Facebook stranici DamirBulić. jedan od pokretača projekta.
Cilj ove hvalevrijedne inicijative bio je omogućiti da se lako i potpuno transparentno donira novac onima kojima je pomoć potrebna, i to tako da omoguće slanje uplata preko interneta.
"Moderno i jednostavno - plaćanje preko interneta korištenjem kreditnih i debitnih kartica, mobitelom, virmanom. Naš uvjet bio bi da te udruge daju uvid u transakcije po žiro računu i da šalju račune za kupljenu robu i fotografije isporučene humanitarne pomoći. Svi bismo znali točno koliko je novca skupljeno, na što je potrošen - i koliko je došlo do krajnjeg korisnika", objašnjava Bulić.
'Pitajte Vladu je li ih sram'
Njihova misija, kako piše na internetskoj stranici, bila je vratiti ljudima povjerenje u doniranje onemogućavajući malverzacije s donacijama koje stignu putem te platforme.
"Želimo da pomoć dođe u ruke onih kojima je zaista potrebna, a ne u džep profesionalnih žicara ili lažnih humanitarnih udruga", stoji na humanitarci.hr.
Ipak, projekt nije zaživio, ali ne zato što interesa nije bilo, već pokretači inicijative, kako tvrde, nisu bili svjesni s kim imaju posla i gdje zaista žive.
"Zbog iznimne nevoljkosti humanitarnih udruga osim "Fb Puljani humanitarci" i činjenice da Hrvatska vlada svojim zakonima učinkovito blokira bilo kakav pokušaj pomaganja potrebitima, portal Humanitarci.hr se zatvara. Hvala svima na početnim donacijama koje smo uredno proslijedili korisnicima putem udruge", stoji u obavijesti na stranici uz poziv posjetiteljima da se za sva pitanja obrate na mail Vlade.
"Slobodno ih usput pitajte zašto su toliko nesposobni i je li ih sram", oštro poručuju Humanitarci.hr.
Bulić, jedan od voditelja projekta, u svom Facebook statusu navodi kako je Tino Tokić potpuno sam napravio cijelu web aplikaciju, Slađana Božac je s udrugom Puljani Humanitarci bila pokusni kunić za ovu platformu, dok je on sam 'trčao okolo i dogovarao što je trebalo'.
Zagušujuća birokratizacija
No prvi problem je predstavljao (sasvim očekivano) apsurdan i do bola birokratiziran zakon o humanitarnoj pomoći.
"Kao prvo, ako želite skupiti za nekoga hranu, ili lijekove, ili drva za ogrjev, morate tražiti odobrenje za humanitarnu akciju. Zatim, ta akcija mora biti točno određenog trajanja (nema kontinuiranog skupljanja za nekoga kome treba pomoć iz mjeseca u mjesec). Za svaku akciju mora se otići u banku i otvoriti poseban podračun", piše Bulić i nastavlja:
"Nakon završetka akcije, ako ostane nešto novca na podračunu, taj se novac onda mora prebaciti na podračun druge humanitarne akcije po predviđenim pravilima. Ako želite automatsko plaćanje, možete potpisati i trajni nalog. A ako plaćate preko kreditnih kartica, morate prvo dogovoriti plaćanje s bankom. No kako banke donacije smatraju visokorizičnim transakcijom, ako se dogovorite s bankom, onda morate potpisati ugovor s firmom koja obrađuje transakcije (nema ih puno). Međutim, s podračunima postoji smiješna/tragična situaciju da bi se sav taj posao morao ponavljati svakih mjesec dana. Za svaku humanitarnu akciju mora se ići pregovarati s bankom i s firmom za procesiranje transakcija. Svaka udruga posebno".
Kontaktirali su i Ministarstvo da tako što predstavlja problem, no odgovor je bio da je "takav zakon".
Nezainteresirane i nepovjerljive udruge
Drugi problem predstavljale su same humanitarne udruge koje su se pokazale izuzetno nezainteresiranima.
Bulić piše kako je nivo nepovjerenja nevjerojatan, nitko im se nije javljao kad bi zatražili kontakt preko poznanika. Neke iz straha jer ih konstantno napadaju ljudi koji smatraju da su svi koji skupljaju humanitarnu pomoć lopovi.
S druge strane, dobar broj udruga stvarno i postoji kako bi prikupljali pomoć u vlastite svrhe.
Nezakonit humanitarizam
Treći problem, koji se veže na prvi je da je zabranjeno direktno doniranje ljudima, nešto poput GoFoundMe. No to je zabranjeno, jer država to gleda kao kršenje zakona o humanitarnoj pomoći.
"Jedni moji prijatelji su napravili građansku inicijativu. Skupljali su samo hranu, nisu primali novac (upravo da ne bi bilo optužbi za pronevjere) i svakodnevno raznosili što su ljudi donijeli obiteljima koje su gladne. S obzirom na to da nije bilo uključenog novca i da su to sve lokalni ljudi (a lokalno se uvijek sve zna - i tko radi i tko krade), uključilo se puno donatora i volontera, hrana se kupovala i dijelila lijepo i kontinuirano", piše Bulić.
"Ideja se proširila na 7 gradova, volonteri su radili kao ludi. A onda... Zvali su iz Ministarstva da hitno prestanu s dijeljenjem hrane, jer krše zakon. Da, da - znaju oni da je sve pošteno, ali ne smije se. Uljudno je spomenuta i novčana kazna od 5 do 20 tisuća kuna ako se hitno sve ne pogasi i ne prestane s doniranjem. Opisao bih tu situaciju ovako - ako ćete krasti milijune, slikat ćete se s političarima. Međutim, ako susjed susjedu donira nekoliko namirnica - onda ćemo ga zgaziti, đubre jedno."
Jalne optužbe
Zadnji je problem sam narod.
Postavili su Facebook stranicu Humanitarci.hr, preko koje su dobivali upite od ljudi kojima treba pomoć, ali i napade da kradu. Ali kako to točno kradu ako se novac uplaćuje direktno na račun humanitarne udruge, točnije na podračun humanitarne akcije, sa skeniranim odobrenjem od države - to njihove napadače nije zanimalo.
Cijeli tekst možete pogledati ovdje:
