Tjedan opak, da opakiji ne može biti, pogotovo u sportskom smislu. Događa nam se cirkus s imenovanjem nogometnog izbornika, Česi pomeli pod s našom repkom, a Đoković nam Ćilića nalupao kao kantu. Rajko Dujmić isto tako nalupao suprugu, a koalicija nam dobila novo ime. Kome truli karijesi, a kome mudri umnjaci, čitajte u novom pregledu tjedna.
Kolika je razlika od skoka u Manduševac do očaja i ignoriranja?
Tuga, jad i čemer sportskog tjedna započinje dvostrukim nogometnim debaklom u Azerbajdžanu i Norveškoj, što je loša vijest. Nakon toga je cipelu dobio Niko Kovač i njegov brat Robert također, što je očekivana vijest. A onda je iz lošeg otišlo u tragediju. Započelo je instaliranje novog izbornika, i sasvim je jasno da ovog puta idemo do samog dna. Sasvim je jasno da će novi izbornik biti Mamićev pudl, bez kamuflaže, bez celofana, nova marioneta u rukama velikog gazde, novi poslušnik za izlaganje potentnih klinaca iz Mamićeve prodajne ergele. Koliko sam samo volio tu repku... I dan danas znam nabrojati sve utakmice i strijelce sa svih prvenstava i većine kvalifikacijskih ili prijateljskih utakmica. Mlad, lud i zanesen skakao sam u Manduševac kada su pobjeđivali, plakao kada su gubili, i sada je svemu kraj. Ne zanima me više. Ne gledam, ne pratim, ignoriram. Tuga, jad i čemer. I ne mogu ništa, osim dodijeliti tri trula karijesa. Eto, barem to.
Koliko mogu mudrovati pizdeki s kauča?
Tuga sportskog tjedna nastavila se u New Yorku, gdje je Đoković pomeo pod s našim Ćilićem. Ali tu nema jada i čemera, ima samo žala zbog poraza. Marin kaže da je igrao ozlijeđen. Možda nije trebao igrati, kažemo mi, pizdeki zavaljeni u trosjede lijenih obiteljskih nedjelja. Svi smo mi veliki pametnjakovići, mi kao znamo kako se donosi odluka o izlasku ili ne izlasku na polufinale Grand Slam turnira. Hajte, molim vas… Glavu gore, Marine, i da još deset puta izgubiš na ovaj način, bit ćeš jedan od najvećih koje smo ikada imali. Toliko si nas puta usrećio, toliko puta napravio ponosnima, pa usprkos ružnom porazu, evo ti mudri umnjak.
Tko to zvuči kao pleh orkestar iz Bedekovčine?
Tuga sportskog tjedna završava debaklom košarkaša protiv Čeha. Ne, ljudi moji dragi, Česi nisu pikzibneri koji nam pristižu na Jadran s punim gepecima pašteta, dok u slobodno vrijeme nabadaju očajnu košarku. Česi su ozbiljna ekipa, jednako kao i Gruzijci, ili Latvijci, ili barem još deset takvih ozbiljnih europskih momčadi. Koliko sam samo volio i ovu repku, potezao prije deset godina do Arene Beograd da bih drukao za njih na Svjetskom prvenstvu, koliko sam ih volio… i koliko ih još uvijek volim. Česi su nas zgazili, ispalili smo s Europskog prvenstva, i na kraju ostaje jedno ključno pitanje. Kako je moguće da imamo genijalce koji rasturaju u NBA-u, u Barceloni, Feneru i ostalim europskim klupskim velikanima, kako je moguće da imamo sve njih, a kada ih stavimo na hrpu, ne znaju tko im glavu nosi? Jednako kao što u nogometu imamo špilere-majstore iz Reala, Barce ili Intera, a kada ih staviš zajedno, zvuče kao raštimani pleh-orkestar iz vatrogasnog doma Bedekovčina? Kako je to moguće? Ipak, za razliku od nogometne, koja mi se gadi iz nekih drugih razloga, ovu ću uvijek voljeti, čak i kada ovako sramotno gube. Uvijek vjeran, i usprkos svemu, dajem im jedan mudri umnjak.
Kakve to legende imaju životne drame?
Rajko Dujmić je nalupao vlastitu suprugu, pa ga privelo u prdekanu. Na žalost, to nije ništa novo, niti ništa čudno. Čovjek ima sklonosti prema supstancama, liječi se, devijantno se ponaša, i sve u svemu Rajko je svojevrsna verzija Bareta, samo u fraku i bijelim rukavicama. I dokle god policija radi svoj posao, i trpa u bajbokane, mene zaista nije briga koji pjevač mlati svoju suprugu. Ali na jetra mi ide jedna druga stvar. Dobar dio medija odmah na naslovnice stavlja pokajničke, čak i sažaljevajuće naslove tipa – 'Životna drama legende', 'Rajko u životnoj drami' ili kakvu sličnu glupost. Ljudi dragi, frajer je prebio ženu i pa pa, s njime i s takvima u prdekanu, pa u zaborav. I njemu i medijima dva trula karijesa.
Dva trula karijesa
Koliko je ljudi Milanović gurnuo od sebe?
Predizborna kampanja je u punom jeku, pa nam premijer Milanović dijeli darove, a formirao je i novu koaliciju koja ima bajni slogan – Hrvatska raste. Pa na koje maloumne potencijalne glasače idu ovakvim bljezgarijama? Da, imamo pozitivne trendove u posljednja tri kvartala, raste nam BDP, izvoz, nazobali smo se turističkog grožđa, sve ja to priznajem, sve pozdravljam, znam i pohvaliti u svojim tekstovima. Ali King Kongovski se busati u prsa agresivno urlajući kako Hrvatska raste, to je degutantno i izaziva zazor. HDZ ima svoje stalno biračko tijelo, jednako kao što i SDP ima svoj stabilni glasački rezervoar. Ali izbori se dobivaju ili gube na ovakvim ljudima kao što sam ja, ljudima koji preziru i HDZ i SDP, i koji na izbore izlaze rijetko, kada je neka frka, kada je stani pani. E takve kao što sam ja, i kakvih je puno, svih nas na kojima se gube ili dobivaju izbori, sve nas Milanović ovakvim nebulozama jako gura od sebe. Pa za ovaj potez s imenom novo-stare koalicije evo mu jedan truli karijes.
