Uoči prvog u nizu povratničkih koncerata najpoznatije postave legendarnih Denis & Denis, koji će se 7. prosinca održati u Tvornici kulture, razgovarali smo sa starim članovima Marinom Perazić, Davorom Toljom i Edijem Kraljićem te aktualnom pjevačicom Ruby Kolić. Doznajte kako je nastao jedan od najpopularnijih pop bendova bivše nam države, zbog čega su se odlučili ponovno okupiti te što nas čeka na predstojećim nastupima.
Za početak, kako je došlo do ponovnog okupljanja? Čija je ideja bila, tko je napravio prvi korak?
Edi: Davor me je nazvao i rekao: Mislim da bi bilo vrijeme da to pokrenemo, 30 godina je prošlo. Odgovorio sam mu: ja sam „in“, ali moramo riješiti još neke stvari. Poslao je mail Marini... Zapravo, išlo je vrlo brzo, nije nam trebalo puno.
Davor: Ja nisam imao broj od Marine. Zapravo, možda sam imao broj u mobitelu, ali kako ona živi u Novom Sadu nisam imao dovoljno kuna na računu pa sam joj poslao mail. Na kraju smo se našli na skypeu.
Koja je bila prva pjesma koju ste odsvirali na probi i kako je zvučala?
Edi: Teško je reći jer smo radili parcijalno. Prvo smo radili s muzičarima, a onda su došli vokali.
Marina: Ja nisam ni bila na probama čitavo vrijeme. Došla sam i odradila svoje.
Edi: Dakle, prvo smo krenuli s muzičarima, da spomenemo i njih, sve su to vrhunski muzičari, uglavnom iz Rijeke. Na gitari je Ivan Pešut, na basu Damjan Grbac, bubnjeve svira Alen Tibljaš, a klavijature Vedran Križan. Tek nakon toga došli su na red vokali.
Vratimo se na vaše početke, kako ste uopće počeli svirati synth-pop koji je u to vrijeme bio nešto za što većina publike u tadašnjoj državi nije ni čula. Zapravo, Videosex i vi ste i stvorili jugoslavenski synth-pop?
Davor: Beograd su bili prvi, ali oni nisu bili toliko komercijalni. A kako smo počeli? Pa to se može poetski reći: lutao sam iz grupe u grupu, tražio samog sebe, radio sam i neke stvari s Edijem, a onda je cijeli bend dobio poziv za JNA. Ja sam ostao sam i pitao se što ću sad raditi. U to vrijeme su izletjeli Human League, Yazoo i ta ekipa i znao sam da je to - to! Sintesajzer mi je uvijek bio glavni instrument, još od Keitha Emersona i Jean-Michela Jarrea zahvaljujući kojima su se pop-pjesme po prvi puta pretočile u taj neki elektronski zvuk. Sjeo sam u sobu i radio.
Marina: Nije baš bilo tako. On je to htio sam otpjevati i probao je. Ja nisam ni mislila biti pjevačica, u to sam vrijeme završavala fakultet građevine. Prije sam, zapravo, željela biti, ali su me zvali samo u dva navrata kad im je trebalo. Da Edi nije bio u vojsci, vjerojatno nikad ne bih ni otpjevala te pjesme. Sve u svemu, Davor je probao, rekla sam mu da ja to mogu malo bolje pa i jesam. Kad smo radili demo-snimke uopće nije bila ideja da to i dalje pjevam, već da ih proslijedi nekim drugim pjevačicama.
Onda smo doveli ekipu i pustili im. Svi su rekli da je super i nakon toga nas više nitko nije ništa pitao. Frend je bio urednik na Buri, to je bila naša omladinska radijska emisija, pustio je našu stvar i ljudima se svidjela. No, tada nam je trebalo ime pa smo napravili natječaj u kojem su slušatelji predlagali imena, ali sva su bila jako glupa. Davor je onda došao na ingenioznu ideju i kazao: „Mi ćemo se zvati Denis & Denis“.
Edi: A ja već od tada glumim onaj „and“.
Marina: Nakon toga smo napravili album, dosta dugo smo ga kompilirali i bili smo previše kritični. Danas mi je žao nekih pjesama koje smo odbacili.
Davor: Ali i pored tvog „htijenja“ da ne pjevam ipak sam se prošvercao.
Marina: Ne, nego je to bio uvjet. Siniša Škarica, koji je apsolutno genij, prepoznao je da već kad smo dvoje bi trebali imati i nekakve duete.
Davor: Ima anegdota s prvog albuma, kada sam probao pjevati jednu pjesmu. Organizirao sam tako da Marina ne dođe, snimatelj mi je pokazao kako se snima i kada je otišao na ručak, snimio sam je.
Ruby: To radiš i dan-danas.
Sjećate li se vašeg prvog koncerta, ako se ne varam, nastupili ste prije Boe?
Davor: Moram priznat da mi je sve to u izmaglici, ali ne zbog godina, uvijek je bilo tako.
Ruby: Nego zbog alkohola, ha ha.
Marina: Ja se sjećam pošto sam imala neke fotografije, ali sam ih uništila jer mi se nije sviđalo kako sam izgledala. Bilo je fora, u Dvorani mladosti, iznenađujuće su nas dobro prihvatili i puno je ljudi u Rijeci odjednom shvatilo da mi postojimo. To nam je dalo vjetar u leđa, radili smo marljivo nekih 11 mjeseci i uspjeli doći do vinila.
Davor: Uvijek radim sporo, na primjer s Ruby spremamo taj album već neko vrijeme. No, tada sam bio jako brz jer sam posudio sintesajzere pa sam ih morao vratiti.
Marina: Nakon toga smo otišli u Jugoton i sa Sinišom preslušali pjesme. Oduševio se, no imali smo ih samo šest, a trebalo je 10. Otišli smo kući i vratili se nakon par mjeseci s drugih šest jer nam one nisu bile dobre. Bila je i faza kolebanja, jer su nam kolege govorile da nemamo šanse pa se nismo ni pojavili kad smo trebali doći s tim finalnim snimkama. Na kraju ih je umjesto nas odnio jedan prijatelj.
Kako je u konačnici došlo do vašeg raspada? O tome postoji bezbroj verzija.
Marina: Nakon dvije-tri godine intenzivne karijere, došlo je do razmimoilaženja u načinu razmišljanja. Ideje kako trebamo dalje voditi našu karijeru su se počele razlikovati.
Davor: Tada sam smatrao da je to moja glazba, a u principu ne volim kada se ljudi miješaju. Počeli su se miješati, zbog čega sam postajao sve nervozniji.
Marina: Sasvim normalno smo se rastali. Nije bilo nikakvih scena, sve smo dogovorili. On je uzeo ime i nastavio. No, problemi su zapravo počeli čim je otišao u vojsku. Pojavio se Edi i često je dolazilo do zabune da sam u stvari samo ja Denis & Denis. Zato mi je i bilo logično da Davor uzme ime.
Ruby: No, Denis & Denis je nastavio živjeti s Edijem i Davorom.
I malo rokerskijim zvukom, zar ne?
Davor: Nas dvojica smo imali neku svoju rokersku povijest, svirali u dosta takvih bendova. Ja sam imao te pjesme i odlučili smo ih snimiti.
Edi: Nije imalo smisla i dalje pokušavati ono što je bilo ranije.
Davor: Htjeli smo napraviti nešto drugačije, sasvim novo. Faza s Edijem nije bila toliko intenzivna pa je ljudi često zaboravljaju. Na kraju smo se razišli, svatko je krenuo svojim putem. Ja sam onda dugo tražio neku novu curu, moram priznati da sam ih promijenio nekoliko. Sve dok nije naletjela fatalna Ruby.
Vaši hitovi u međuvremenu su postali dosta popularni i kod alternativnije publike. Marina, vi ste tako nastupali i na Brucošijadi FER-a, u Močvari... Kakvu publiku očekujete, primjerice u Tvornici, i što publika može očekivati od vas?
Marina: Jako šarenu. Iskreno se nadam da će naša generacija nakon puno godina izaći van i doći na koncert. Dosad su imali gomilu nekih izgovora koje sada više nemaju. Mislim da će im se jako svidjeti. Meni prija na taj način usporavati starenje, a i njima bi prijalo da ih vratim u to vrijeme, u taj film. Sigurna sam da ih mogu „iščupati iz cipela“ zato što to radim stalno na svojim nastupima. Na njima ima onih od 15 godina koje vidim u prvim redovima, a po završetku koncerta prilaze mi i stariji od 40 koji su bili negdje na kraju.
Edi: Dosta publike će te pjesme po prvi puta moći čuti u izvornom obliku. Osim toga, iskreno se nadam da će se stvoriti i neka buduća publika koja će nastaviti pratiti ono što sada rade Davor i Ruby.
