Treba stvari gledati s pozitivne strane. To nam, pogotovo u ovim depresivnim danima nakon Božića i Nove godine, savjetuju razni new age frikovi, to čitamo u onim lifestyle savjetima kojih je sve više po dnevnim tiskovinama i portalima. To je, nakraju, i poruka koju nam je Večernji odaslao poklanjajući čitateljima molitvenik protiv recesije. Treba na stvari gledati pozitivno, treba se moliti, raditi na sebi, iz loše situacije izvući najbolje, gubitak posla je ustvari novi početak, nova prilika i kenj, kenj, truć, truć...
Afere dobre za zdravlje
Ajmo odmah na primjer. Milan Bandić recimo. U intervjuu novinama 21. stoljeće, kaže Bandić da je zbog straha od Bajića izgubio jedanaest kilograma. Slika to i potvrđuje, Bandić djeluje fit, kaže da sad može trčati i do Čazme ako treba i da će u tom novom, zdravijem i mršavijem izdanju puno lakše protutnjati kroz predizbornu kampanju. Sve te silne korupcijske afere za koje ga se vezuje, nakraju su se odlično odrazile na njegovo zdravlje, iz loše situacije izvukao je najbolje, kao da se inspirirao molitvenikom iz Večernjaka.
Tako dolazimo do fiskalizacije i uvođenja fiskalnih blagajni u naše ugostiteljske objekte. O negativnim posljedicama ovog cirkusa po vlasnike ugostiteljskih objekata napisano je već sve, ali pojavila se i jedna pozitivna, koju nitko od kolega još nije primijetio – dosad neviđena pristojnost, uslužnost i darežljivost naših konobara i njihovih gazda.
Šok: Tura na račun kuće
Da pojasnimo to na situaciji. Upadamo nas trojica u "našu birtiju", dva dana nakon Nove godine, a poslovično nadrkani gazda lokala oduševljen što nas vidi. Malo mu se začudimo, ali dobro, kontamo – još ga drži blagdansko raspoloženje. A onda prvi šok – prva tura na račun kuće jer su, eto, bili blagdani, i birc je još okićen i svaki dan smo mu tu.
Prva tura, druga tura, treća tura, konobar svako malo dolazi do nas, pita je li što trebamo, donio i neke grickalice, mijenja pepeljare nakon svaka tri čika i... četvrta tura, opet na račun kuće.
Bratimljenje bez računa
Sad smo već zabrinuti. U posljednjih pola godine, koliko visimo u ovoj birtiji, dobili smo gratis turu samo jednom – kad se gazda razveo pa ga uzeo trenutak, a o grickalicama da ne pričam. Možda se našmrkao, kontamo, ali ne djeluje tako. Pa nastavljamo cugati čekajući da shvatimo kamo ovo vodi.
Stvar se razjasnila u trenutku kad samo zatražili račun. "Pa dobro, naši smo, je li vam stvarno triba račun?" Tu smo, dakle – stvar nam trenutno postaje jasna, a on nastavlja: "Tu ste mi svaki dan, znamo se, nećete me druknit, je li tako?" Kako da drukneš čovjeka koji ti je upravo okrenuo dvije runde i počastio te grickalicama? Nema šanse! I događa se bratimljenje gostiju i ugostitelja u svemiru. Ne da ga nećemo druknut, nego ćemo, nastavi li s ovakvim pristupom gostima, visit tu od jutra do mraka. Možda ulete i gratis sendviči.
Takvog domaćina još nisu sreli
Sve skupa se, eto, pretvorilo u jako lijepu priču – mi smo bili više nego zadovoljni ovom promjenom u pristupu gostima, popili dvije ture gratis, a on je u džep spremio dvjesto kuna koje mu bog otac neće oporezovati.
U što će se ovo pretvoriti kad krene sezona, možemo samo maštati. Već vidim scenarij. Prve večeri češka obitelj večera, kad na kraju odraslima dolaze gratis žestice, a djeci sokići. Druge večeri gratis je i desert, a gazda sjedi s njima za stolom, trese s njima po žestama i bratimi se. Treće večeri su već najbolji prijatelji i Česima ne pada na pamet tražiti račun. Četvrte mu obećavaju da će doći i sljedećeg ljeta jer ovako dobrog domaćina nisu još nigdje sreli.
Bit će to najljepša posljedica ovog zakona – čovjek će, stvarno, postati ključ uspjeha u turizmu.
