Da je Rusija na Olimpijskim igrama u Sočiju
2014. sustavno dopingirala sportaše - vijest je koja je uzrmala
sportski svijet i Ruse koštala olimpijskih igara u
Pjongčangu.
A isto je to 70-ih i 80-ih godina radila Istočna
Njemačka.
Da bi bili bolji od zapadnih zemalja svoje su sportaše od
rane dobi, bez njihovog znanja, hranili steroidima. Dobro to
zna njemačka bacačica kugle Heidi Krieger.
Steroide je počela uzimati sa 16, s 18 je izgledala kao muško, s
20 osvojila zlatnu medalju, a s 30 operirala spol i postala
muško. Sada se zove Andreas i u Opatiju je došao
govoriti o štetnosti dopinga.
Svoju nevjerojatnu priču Andreas započinje uz napomenu - danas je sretan čovjek. Oženjen je za bivšu plivačicu, također žrtvu dopinga, koja je ipak prošla bez drastičnih posljedica. No ono što su njemu učinili u najnježnijim godinama ne može zaboraviti.
"Nije bilo promjena za mene, drugi oko mene nisu izgledali drugačije, sve cure su bile toliko snažne. Svi smo izgledali slično pa nisam to doživljavao kao promjenu", rekao nam je Andreas, koji je u Rijeku došao zbog predavanja o dopingu.
Trener i cijela ekipa Istočne Njemačke, koja se, tada njom, kao sportašicom bavila ga je izdala. Mislio je da su mu druga obitelj, prijatelji. A bili su monstrumi. Od dopinga, za kojeg nije znao da ga uzima, počeo se pretvarati u muškarca.
"Tako da ne mogu reći kakva bi žena ja ispao da me nisu napumpali svim tim hormonima."
Tek kada je prestao trenirati, shvatio je da nešto nije u redu. Pomislio je da rođen kao muškarac u ženskom tijelu. Čak i kada je otišao na operaciju promjene spola nije bio svjestan da je za sve kriv doping koji je dobivao od 16. godine.
"Nitko nije s nama o tome razgovarao, niste imali koga ni pitati. Ja sam prošao operaciju promjene spola 1998. godine, 2000. sam dobio poziv da budem svjedok i dam iskaz u vezi dopinga. Do tada nisam znao da je to uopće postojalo kod nas, tamo sam saznao što su mi davali pola života i da su te plave tabletice koje sam stalno gutao bile testosteroni", prisjetio se.
Nakon iskaza na sudu došao je do knjige u kojoj je objavljen popis dopingirane djece. Tamo je pronašao svoje ime. Stravičan osjećaj ne može, kaže, niti opisati. Dotakla ga je i priča iz Rusije, koja je 2014. u Sočiju sustavno dopingirala sportaše.
"Ovo što se sada u Rusiji događa u Rusiji me strašno podsjeća… vrlo je slično onome što se događalo u Istočnoj Njemačkoj, ali mislim da doping nije problem koji zabrinjava samo Rusiju", ističe Andreas.
Upravo zato odazvao se i pozivu riječkog sportskog saveza na međunarodnu konferenciju borbe protiv dopinga. Njegova je misija, kaže, širiti glas o zlu dopinga - da više niti jedno dijete ne doživi ono što on još uvijek proživljava.