Posve je nevjerojatno da nas bilo što od političke elite u ovoj državi još može sablazniti, iznenaditi, začuditi, ali Damir Kajin i njegovih sedam sudrugova iz saborskih klupa pobrinulo se da se i to dogodi.
Zakonska opačina
Narodni predstavnici odlučili su preduhitriti novu vlast u nakani da konačno ukine krajnje nepravedne povlaštene mirovine. Iskoristili su zakonsku opačinu prema kojoj se moguće umiroviti na jedan dan i time stekli pravo na povlaštenu mirovinu od 10.000 do 15.000 kuna. Bez obzira kad doista odlučili saborsku fotelju zamijeniti onom umirovljeničkom, ta će ih lova čekati. Ulazi to u njihova 'stečena prava', odnosno štite ih pravne regule prema kojima se na njih neće odnositi bilo kakvo kasnije ukidanje ili smanjivanje povlaštenih mirovina.
Treba biti pošten i reći da su, osim Kajina, nemoralno postupili još i manjinci Furio Radin i Deneš Šoja, HDSSB-ovac Boro Grubišić, te, gle čuda, HDZ-ovi zastupnici Vladimir Šeks, Ana Lovrin i Ivanka Roksandić. Zašto onda posebno isticati Kajina? Zato što je političku karijeru izgradilo upravo na moralnoj prozivci HDZ-ovaca s kojima se sada sam strpa u isti koš.
A što je sad s jadnim penzionerima?
Godinama je Damir Kajin govorio o nemoralu HDZ-ovaca koji su pljačkali državu kroz pretvorbu i privatizaciju, izvlačenju novca iz državnih poduzeća i da, JADNIM PENZIONERIMA koji žive od mizerije.
I sad taj isti Kajin svoju odluku s ruba pameti objašnjava rečenicama koje se mogu okarakterizirati jedino kao pomanjkanje bilo kakve ideje o tome kako većina ljudi u ovoj državi živi.
"Ne znam nikoga tko na mome mjestu to ne bi učinio. Ni ja ni moja obitelj nismo dobili društveni stan, nemamo dionice ni poljoprivredna zemljišta i živimo isto kao i 1990., dijelimo sudbinu većine hrvatskih građana", kaže zastupnik IDS-a, a da nije trepnuo. Bez da mu je i trag crvenila izbio na obrazima zaboravlja da je vrijeme dobivanja društvenih stanova daleko u prošlosti, te da ogromna većina ljudi nema ni za kruh, a kamoli za dionice. Isto tako, rijetki su oni koji ne žive lošije nego '90-ih, a od sudbine većine Kajin je udaljen svjetlosnim godinama. Otkad zna za sebe bio je u političkim strukturama, saborski mandati osiguravali su mu fina primanja i sve moguće povlastice koje uz njih idu.
Govor u prazno i bez rizika
Zauzvrat, on je govorio, uglavnom u prazno. Jednako kao što nije mogao biti progonjen zbog riječi izgovorenih za saborskom govornicom, pa nije ni riskirao jer ga je od toga štitio zastupnički imunitet, njegovi istupi nisu imali niti stvarnog učinka. Nitko nije završio u zatvoru zbog malverzacije koju je on otkrio i pokrenuo institucije da se time bave, nitko nije izgubio direktorsku poziciju jer ga je Kajin raskrinkao. Bio je trn u peti HDZ-ovcima jer je javno govorio u izravnom prijenosu uglavnom ono o čemu je zainteresirana publika mogla čitati u dijelu medija. Ali i kao takav, kao trn u peti, bio je simpatičan jer je govorio ono što većina misli. I upravo je zato sada, kada se do kosti ogolila razlika između onoga što Kajin proklamira i onoga što Kajin čini, osjećaj mučnine daleko veći.
No, da je naznaka rascjepa između riječi i djela postojala i ranije, znaju oni koji dugo prate parlamentarni rad. Daleko prije krize i štednje na vodama s okusom, saborski čelnici bili su odlučili zastupnicima uskratiti pravo na plaćeni dnevni tisak, točnije, mogli su izabrati tek jednu ili dvije tiskovine na koje imaju pravo (štednja je također bila u modi). Tada je isti Kajin rogoborio kako im se time uskraćuje osnovno sredstvo rada ili nešto u tom stilu i nije mu palo na pamet da bi kao i ostali građani novine trebao kupovati na prvom kiosku.
Proročanstvo u kampanji
U zadnjoj kampanji za predsjednika države Kajin je također isticao kako nije profitirao baveći se politikom kao da je to ne znam kakvo postignuće.
"Gadio bih se sam sebi da sam nešto uzeo, iako nas mnogi primjeri uče da vrijeme sve liječi, no gađenje splasne, a imovina ostaje", ponavljao je tada, a te njegove riječi sada zvuče kao prognoza skore budućnosti. Možda njemu gađenje, ako ga je i pogodilo, s vremenom splasne. Za njegove birače i poklonike, sumnjamo da hoće.
