Kao da smo kod kuce, medu svojima, redom komentiraju, ne bez suze u oku, nesretni ljudi kojima su komletinacke obitelji puna srca otvorile vrata vlastitih domova.
''Kada su u noci, 17. svibnja, kod nas u selo poceli stizati autobusi iz stradalog zupanjskog kraja, svi smo plakali! Sjetili smo se kako je nama bilo '91. godine… Neka su ljudi zivi i zdravi, sada je tesko, ali proci ce i ovo'', ispricala je za Glas Slavonije Katica Novoselac iz komletinackog Kriznog stozera, u koji se, jos i prije nego sto su autobusi stigli, 500 obitelji javilo da zeli udomiti ljude koje je poplava ostavila bez krova nad glavom.
U Otoku i Komletincima zbrinuto 200-tinjak mjestana
U srijedu je u tome selu bilo 200-tinjak osoba iz zupanjskog kraja, i svi do jednog smjesteni su u privatne kuce.
''Bilo je na brzinu i slucajno, vidjeli smo na Facebooku da ljudi dolaze. Htjeli smo pomoci obitelji s djecom, koliko god ima djece, jer i mi smo u Domovinskom ratu s dvoje male djece morali u progonstvo, sad imamo cetvero. Nisam imala mira, otisla sam do sela, naisla na tu obitelj, mladu majku u visokom stupnju trudnoce, i sad su kod nas'', placuci prica Marija Rugasevic koja je sa suprugom Franjom u dom svoje sesteroclane obitelji primila cijelu obitelj, sedam clanova, iz Posavskih Podgajaca.
U bolju obitelj nisu mogli doci
Kod nje se smjestila Ivana Lovric, ima 27 godina, a za mjesec dana ocekuje jos jednu prinovu u svojoj obitelji u kojoj je sada troje djecice.
''Spremili smo samo nesto najnuznijih stvari, pred sam odlazak'', rekla je mlada majka, i zaplakala na pitanje kako su ih primili domacini u Komletincima. Njena svekrva rekla je kako u bolju obitelj nisu mogli doci.
''Sve nam pruze, kao da smo svi jedna obitelj. Kada cemo svojoj kuci, ne znamo…'', dodala je.
http://www.glas-slavonije.hr/236006/4/Kad-su-stigli-autobusima-svi-smo-plakali-sjetili-smo-se-kako-nam-je-bilo-91