Situacija u otočnoj prijestolnici turizma, Hvaru, nije dobra kao prije, piše Slobodna Dalmacija.
Neplanski rad i previsoke cijene
"Nisam radio lani, ali mogu reći da je u odnosu na 2015. godinu, barem kod mene, gostiju nešto više, međutim, kupovna moć im je slabija", tvrdi Stipe Erceg, suvlasnik restorana 'Lucullus'. Dodaje kako se sredozemna konkurencija probudila. Stoga se ovog ljeta na Jadranu osjeti da su Turska i sjevernoafričke zemlje ponovo postale popularne.
Iako je predsezona dala sjajne rezultate, sada su brojni turistički djelatnici nezadovoljni, jer su očekivali više. "Mi smo pootvarali puno ugostiteljskih objekata i apartmana potpuno neplanski, pa će nužno idućih godina doći do diferencijacije u privatnom sektoru. Opstat će, po mome mišljenju, restorani za najbogatiju klijentelu, kao i oni za goste koji najmanje mogu platiti, a svi koji se nađu u sredini - imat će velikih problema jer je konkurencija u tom segmentu najveća", smatra Erceg, koji dodaje da se turizmom mogu baviti samo vrhunski stručnjaci koji će ponuditi nešto novo, jer mi se nismo maknuli znatno dalje od mora i sunca, dok drugi nude sve više sadržaja.
I Luka Lolić, vlasnik rent-a-car & boat agencije 'Luka rent', razočaran je sezonom, i misli da nikad nije bilo gore te da su promjene nužne. "Zašto? Pa, zato što je jednostavno manje gostiju i jako su loše platežne moći. Razloga koji su do toga doveli je više. Kao prvo, mi smo očito preskupi; pojedinci nabijaju cijene pa fetu pizze plaćate kao da ste pojeli cijelu, a to ljude ljuti. Skup je i katamaranski i trajektni prijevoz do otoka, a kako smo zbog partyja posljednjih godina privukli mahom mlađu klijentelu, to se odrazilo na ukupnoj zaradi jer oni jednostavno nemaju novca."
I stvarno, kriška pizze je 40 kuna, koliko i krigla Pan piva, dok je Coca-Cola 20.
Hvar je dosegao limite
S druge strane, novoimenovani direktor Turističke zajednice grada Hvara Petar Razović zadovoljan je činjenicom da je Hvar ušao u uži krug kandidata za turističkog prvaka Hrvatske, jer to znači da su promjene već počele. "Kad sve zbrojimo, od početka godine imamo jedan posto više gostiju nego lani i dva posto više noćenja, s time da nam je srpanj na razini prošlogodišnjih rezultata", kaže Razović.
On smatra da se ugostitelji, iznajmljivači smještaja i sve vrste rentijera žale jer je Hvar dosegao svoje limite po pitanju broja apartmana i ugostiteljskih objekata. To dokazuje i konkretnim podacima. "U posljednjih pet godina broj kreveta - samo u gradu Hvaru - narastao je za tri tisuće. Sada imamo 12.500 kreveta na 5323 prijavljena stanovnika grada Hvara. Dakle, apsolutno je svega toga previše, ali još nam nedostaje visokokategornika kako bi se platežna moć gostiju povećala", kaže Razović. To bi se trebalo dogoditi sljedeće godine kada će se otvoriti hotel s pet zvjezdica 'Palace Elizabeth" sa 48 soba, u vlasništvu 'Sunčanog Hvara'.
Primjetan je i znatan pad turista iz Britanije, jer Hvar ne želi i dalje graditi imidž party destinacije, no s druge strane Amerikanaca je sedamnaest posto više nego lani, a njihov broj noćenja veći je za 21 posto. Razović kaže i kako je svjestan kako je all inclusive ponuda uz jeftine letove koju nude Turci i Grci isto tako odvukla broj gostiju.
"Raduje me da smo uspjeli postavljanjem ploča kojima se sugerira pristojno odijevanje i ponašanje na javnim mjestima uvesti reda u gradu. To se u konačnici odrazilo na to da je broj gostiju s naših starih tržišta – Slovenije i Poljske – značajno porastao", dodaje.
Problemi s infrastrukturom
No na južnoj strani otoka, u Svetoj Nedelji, ne dijele Razovićev optimizam. Iako pripadaju Gradu Hvaru, osjećaju se napuštenima od svih jer ih već godinama muče infrastrukturni problemi zbog kojih ne uspijevaju razviti turizam do željene razine.
Tako Jurica Milatić, vlasnik restorana 'Tamaris', kaže da je aktualna turistička sezona lošija barem za trećinu nego ona lani, jer su nam onda zbog terorizma u Turskoj i migrantske i ekonomske krize u Grčkoj, turisti dolazili praktički po inerciji.
Prizori hvarske svakodnevice.
"Mi na južnoj strani Hvara imamo problema s klaustrofobičnim tunelčićem prema Zavali koji je zatvoren svaki drugi dan. Čim udari grom, nestane struje, semafor koji regulira promet se gasi, pa se u tren formira kolona u kojoj, nakon dugog i iscpljujućeg puta do Hvara, opet čekaju naši gosti. Nakon toga, tek za nekoliko sati, uvodi se red na način da dva – ja ih zovem pastira; mašu zastavicama na jednoj i drugoj strani tunela, i tako kroz njega propuštaju vozače od kojih nemali broj izgubi živce čekajući pa se vraća natrag i traži smještaj u drugim mjestima po otoku. Kako na Hvaru misle graditi turizam kad nas sve skupa vraćaju u srednji vijek?"
Iako im se već godinama obećava cesta koja bi riješila probleme s prometom, no ne događa se ništa konkretno, ljutit je Milatić, koji smatra kako gosti ne žele "da im cijeli odmor ovisi o jednom uskom i mračnom tunelu i činjenici hoće li kroz njega moći proći ili ne, a pogotovo, na kraju dugog putovanja, čekati da dođu do nas u Svetoj Nedjelji u kilometarskim kolonama".
U Jelsi se pak žale na one koji dolaze na odmor, a jedva imaju novca za platili smještaj, i ništa drugo. Za to krive zastarjele hotele koji i ne mogu ponuditi smještaj po višim cijenama. I ovdje smatraju kako je stanje u turizmu ove godine lošije nego prošle, iako brojke pokazuju maleni porast.
Iako TZ Jelsa bilježi dva posto, a TZ Vrboska pet posto noćenja više, to ipak nije dovoljno za one koji su krenuli kao grlom u jagode u turizam pa su uzimali kredite uvjereni da će Hvar biti prepun gostiju visoke platežne moći.
