Da je nova odredba o slobodi interneta već sada na snazi pitanje je kako bi danas izgledale brojne šake i mimovi na račun predsjednice i jogurta, koje su preplavile društvene mreže. U intervjuu austrijskom Kleine Zeitungu htjela je opisati kako o socijalizmu nije bilo baš svega u trgovinama, što je istina, ali predsjednica je kazala da je htjela biti slobodna i imati mogućnost izabrati između raznih vrsta jogurta.
I onda je krenulo. Javili su su povjesničari, kroničari, jugonostalgičari, ljudi koji su proučavali prehrambene navike u Jugoslaviji, ljudi koji su čitali časopis Mljekarstvo.
"Odrasla sam u komunizmu i nisam htjela ništa drugo nego da izađem iz toga. Htjela sam biti slobodna. Htjela sam imati mogućnost u dućanu birati između raznih vrsta jogurta i da ne moram vlastima priopćavati koliko ću trebati kruha idućeg tjedna.
Izjava je to koja je potaknula jogurt revoluciju u Hrvatskoj. Fotomontaže, ismijavanja, parodije... Društvene mreže su poludjele. A to je bio razlog i da pitamo one koji se sjećaju prijašnjih vremena je li im Jugoslavija imala okus samo po jednom jogurtu.
"Bilo ih je više"; "Nema ona pojma. Di je ona odrasla, di je završila škole?", kažu građani.
Jugoslavija je 1975. imala 85 različitih vrsta jogurta
Demokracija danas postoji i u tekućem stanju, ima okus po dobrim bakterijama, jagodama, mangu, marakuji, čemu god vam slobodno srce želi. No Igor Duda, autor knjige o prehrambenim navikama i potrošačkom društvu u Jugoslaviji 1970-ih i 1980-ih, objašnjava nam kako je u bivšoj državi bilo mnogo proizvoda na tržištu, ali moguće je da je baš mala trgovina u koju je predsjednica kao mlada zalazila namjerno suzila izbor.
"Moguće je da na nekoj mikrolokaciji u nekom mjestu u nekoj maloj trgovini je neki trgovac mogao odlučiti da će poslovati samo s lokalnom mljekarom i nabavljati samo njihovu paletu proizvoda. Čak je mogao odlučiti da od recimo šest vrsta jogurta naruči samo dvije ili da on pet vrsta mineralnih voda dostupnih na tržištu naruči samo jednu", rekao je Duda.
Konkretno, Jugoslavija 1975. imala je 85 različitih vrsta tekućih, čvrstih i voćnih jogurta i kiselih mlijeka, ovčjih i kravljih, ali i acidofilnih mlijeka i kefira.
Isto je bilo i s kruhom. Bilo ga je svugdje, bilo je više vrsta, moglo ga se kupiti u bilo kojoj radnji i nije se moralo dan ranije najaviti koliko ćete kruha kupiti, kažu građani.
Građani demantirali predsjednicu
Građani sa sjećanjem su demantirali predsjednicu. Koja je Austrijancima govorila i o važnijim pitanima od kruha s jogurtom.
"Desetljećima je nama Hrvatima bilo zabranjeno da imenujemo svoje porijeklo. Umjesto da kažemo: 'Ja sam Hrvat', morali smo reći: 'Ja sam iz Hrvatske'. Tko bi iskazao svoj nacionalni ponos, tome je prijetio zatvor", kazala je predsjednica u intervjuu.
"Gospođa predsjednica sasvim sigurno nije spadala u kategoriju ljudi koja je u to vrijeme bila diskriminirana. Na kraju krajeva, svi smo mogli reći da smo Hrvati, ja sam isto to uvijek govorio. Nitko nikad nije imao problema s tom činjenicom, a na kraju krajeva i oni malo stariji će se sjetiti kako je program Hrvatskog radija uvijek završavao s Lijepom našom", prisjeća se bivši predsjenik Ivo Jospović.
I Tito se izjasnio Hrvatom
Na stranicu Faktograf odmah su počele pristizati fotografije koje dokazuju kako su se ljudi slobodno izjašnjavali Hrvatima. Čak se i sam Josip Broz Tito u svom vjenčanom listu izjasnio Hrvatom. I popisi stanovništva pokazuju kako je broj deklariranih Hrvata rastao.
"Postoje povijesni izvori, tiskani dokumenti, isprave, obrasci iz matičnih klnjiga, statistički podaci državnih statističkih zavoda, svugdje postoje izavadci, statistički podaci o nacionalnom izjašnjavanju, tako da ta primjedba nikako ne stoji", objašanjava Duda.
Na kraju priče moramo barem malo obraniti predsjedničinu čast malčice ukaljanu mrljom od jogurta. Na policama u njenom djetinjstvu doista nije bilo toliko proizvoda kao sad, pa se svake reklame sjećamo i dan danas. Osobito u osamdesetima stigle su nestašice kave, južnog voća, a po traperice se moralo ići do Trsta. I represija je u to doba bila žešća. Demokracija je u posljednjih tridesetak godina polako fermentirala do toga da se danas svi mogu nekažnjeno ismijavati čak i s predsjednicom. Za ono vrijeme nezamislivo.
