Priča prva: MAJKA
dijete maženo po trbuhu zaspi
gleda te, a onda sklapa oči
daj ti to zamisli
sklupčanost na jastuku male debele noge i sve veće uvjerenje da mi ne trebaju nikakvi testovi kako bih sa sigurnošću zaključio
ja sam majka
Priča druga: LOVAC
radio je u rudnicima bakra u Čileu i dobio dvoje djece
na rijeci Parani slomio je nogu kao utovarivač
putovao je svijetom prevozeći šećernu trsku iz matične luke Salvador
sredinom devedesetih dolazi u Hrvatsku u mjestu Perjasica obnavlja obiteljsku kuću a danas u 83. na rijeci Mrežnici daje intervju Stipi Božiću gdje po nalogu lokalnog ribolovnog društva baca zamke i lovi američke rakove koji su svojom proždrljivošću zaprijetili fauni nekada čiste ličke rijeke
Priča treća: STALJIN
tekst u Večernjaku o Staljinovoj majci ilustriran je vođinim fotografijama iz mladih dana
začuđen viđenim fotke pokazujem frendu uz konstataciju bio je lijep čovjek
da, lijep je odgovara
Priča četvrta: MAROKO
volim da ima takvih koji idu motorom do Maroka sjednu u Dubravi a sjašu negdje u Casablanci
volim da ima takvih koji mi poslije pričaju kako je bilo ludo u Sevilli kako su se naginjali u zavoju kako je more čudno u Tangeru
volim da ima takvih i volim što je to muž od moje sestrične ali to sve nema veze
želim samo reći kako se dobro osjećam kako se sasvim fino osjećam kada znam da ima onih koji idu motorom do Maroka
Priča peta: DOBRO JUTRO
znam da se ništa neće dogoditi sve se već dogodilo čeka me jedan sasvim prosječan dan koji se ne pamti ne obilježava i ne sjeća
i dok češući jaja sjedim u gaćama na krevetu u danu u kojem se ništa ne događa žena otvara prozore u stanu osjećam propuh po leđima i radujem se
jednostavno se radujem
Priča šesta: DAVOR ŠUKER
hvala Davoru Šukeru što mi je bio u emisiji poklonio trenirku a ja je proslijedio puncu koji se radovao kao dijete i na telefon mi zahvaljivao ko bratu
hvala Davoru Šukeru što mi je bio u emisiji pa sam konačno dobio buraza koji je obukao trenirku i u svojoj šezdesetoj postao predmet zavisti frendova na haklu
Priča sedma: CARVER I BUKOWSKI
Umjetnike sudimo po količini genijalnih djela i uvijek taj nekakav zbroj koristimo kao argumentaciju da kažemo ovaj je dobar režiser jer je napravio 15 dobrih filmova, a ovaj je manje dobar jer ima tek dva. Isto je s književnošću, glazbom, likovnom umjetnošću, poezijom. Međutim, zašto bi matematika bila presudna u ocjeni nečijeg artizma? Zašto misliš da onaj koji je jednom milovao Boga nema mekane ruke? Pokušat ću to objasniti sljedećim primjerom: Carver me razočarao kao pjesnik Bukowski me oduševio kao pjesnik Da bih našao dobru Carverovu pjesmu trebam ih pročitati deset Bukowskom je svaka druga dobra Međutim, zašto bi količina vlastitog truda bila presudna u ocjeni nečije genijalnosti? recimo dok čitam Carverovu pjesmu "Nepomičan" on je čudo, postoji sam on, nema nikog drugog
evo procijeni i sam
Raymond Carver NEPOMIČAN
Ljudi koji su bolje stajali od nas živjeli su udobno. Stanovali su u oličenim kućama s nužnicima koji su imali vodokotliće.
Vozili automobile prepoznatljive marke i godine proizvodnje. Oni gori od nas nisu imali posao i bili su u jadnom stanju. Njihova čudna vozila trulila su na kladama po prašnjavim dvorištima.
Godine prolaze i sve i svatko se mijenja, ali za mene još uvijek vrijedi jedna istina-nikad nisam volio rad. Moj je cilj oduvijek bio biti nepomičan. U tome sam vidio postignuće. Privlačila me pomisao da samo sjedim pred kućom zavaljen u fotelji, satima ništa ne radeći. Na glavi mi šilterica i pijuckam Colu. Što fali? S vremena na vrijeme povučem dim cigarete. Pijuckam i rezbarim nožem komad drveta. Što je loše u tome? Tu i tamo natjeram pse na zečeve. Pokušajte jednom tako nešto. Ponekad se javim plavom, debelom klincu poput mene i dobacim mu "Ej gdje si?" A ne: "Što ćeš biti kad odrasteš?"