Izborniče, nadam se da ću danas izvući neku emociju iz vas. Ovo je jedna od najvećih pobjeda u hrvatskoj rukometnoj povijesti.
"Slušajte, ja moram reći ono što osjećam, ovo je čudo iz Međugorja! Zahvaljujem svom prijatelju Isusu i njegovom prijatelju Zlatku, neka mi oproste moju slabu vjeru."
Kakve emocije prolaze sada kroz vas?
"Lijepo je kad pobjediš. Jako je lijepo!"
Što se dogodilo s Poljacima?
"Tko to zna. Ne znam što da vam kažem, volio bih vam reći nešto pametno, vidio sam jednu dobru psihološku spremu naših igrača, igrali smo dobru obranu, vratar je branio, uhvatili smo dobar ritam i gledajte, to je sport."
Jeste li vjerovali u čudo cijelo vrijeme?
"Nisam vjerovao u čudo, već sam rekao da mi Isus oprosti moju slabu vjeru, ali želio sam pobijediti i pripremili smo se za to."
Mnogi su vas već otpisali, na neki način ste već pakirali kofere?
"Ne bih se ja nikad kladio protiv Isusa i Gospe Međugorske. Nikada!"
Idemo li po medalju?
"Ne znam gdje idemo, da budem iskren ne znam ni gdje igramo, ali sigurno ćemo se dobro pripremiti."
