Velika je odgovornost na Aci da opravda očekivanja zantiželjne nacije.
S obzirom, međutim, na činjenicu da se u nizu specijal-201012070191004-Suđenje Ivi Sanaderu koji se vode protiv njega sudi dobrom dijelu onoga što je specijal-201011220231004-Ivo Sanader kao premijer činio, i da bi se njegovo komentiranje bilo čega vezano za te postupke moglo tumačiti kao vršenje pritiska na pravosuđe i utjecanje na suđenje, što bi za Sanadera značilo povratak u Remetinec, neće im baš ostati jako puno tema za razgovor.
Radikalan zaokret u obrani
Mali uvid u to što bi Sanader ipak mogao ponuditi donio je Jutarnji list. U pokušaju da ga ne nadmaši javna televizija, taj je list u petak objavio ulomke iz knjige o Ivi Sanaderu koju priprema novinar Dan Alexe. Navodno je proveo duge sate u razgovoru s bivšim premijerom, pa ti ulomci - naravno, ako je vjerovati Jutarnjem listu, koji kad su posrijedi intervjui s bivšim premijerom i nema baš najbolju povijest (sjetimo se slavnog slučaja lažnog intervjua koji je "vodila" perjanica JL-a D. B.) - daju nagovijestiti što bi Sanader mogao divaniti sa Stankovićem u nedjeljno poslijepodne. Po onome što je kazao autoru još nenapisane knjige, rekao bih da će mu taj televizijski nastup poslužiti da započne radikalan zaokret u svojoj obrani i počne se vaditi na – neuračunljivost.
Jer naime, ako je Jutarnji točno prenio navodnu Sanaderovu uvjerenost u to da će se jednoga dana, kad odnese pobjedu na sudu, vratiti u politiku i voditi svoju stranku (koja ga je izbacila) i državu (koju je ostavio poput broda koji tone i pritom za kormilom instalirao specijal-201012070191004-Jadranka Kosor), jer da je "to njegov poziv, zvanje", onda je jasno da je njegov braniteljski tim pronašao način da ga izvuče. Dokaže li, naime, da je Sanader i u vrijeme dok je bio premijer bio smanjeno uračunljiv, sud bi mu morao odrediti blažu kaznu, koja bi u svakom slučaju uključivala i obavezno psihijatrijsko liječenje.
Apsolutna moć
Neću ulaziti u to hoće li Ivo Sanader biti proglašen krivim za ono što mu Državno odvjetništvo stavlja na dušu. Neka to odluči sud. To je li zamračio desetak milijuna ovdje, desetak milijuna ondje, što za sebe, što za stranku, zapravo je manje važno u odnosu na arti-201209220076006, dobro je to formulirao specijal-201012070191004-Slavko Linić, održavajući se u poziciji apsolutne moći. Pomoću novca iz državnog proračuna, napunjenog kreditima koji su u ono zlatno doba tekli slapimice.
Sanader je mogao udovoljiti svima. Sindikati traže povišice, regrese, božićnice? Seljaci veću otkupnu cijenu?Šuki, deder skoči u London po još 500 milijuna. Dolara, eura, nije važno. Mediji gnjave? Skini im PDV, nek medijski tajkuni budu sretni i lijepo pišu. HTV duguje PDV? Spremi to u ladici dok ne postanu neposlušni. Poslodavci traže poslove za građevince? Nema frke, daj još koji kredit za autocestu do Osijeka kojom nitko neće voziti jer ne vodi nikamo. Bit će barem dobra prilika za otvaranje pred izbore. Uz obavezni bogati folklorno gastronomski program. Usput drugdje farbaj tunele triput, nek se i družina namiri. Izgradimo most do Pelješca, zašto ne? Dvije trake? Ma daj četiri i digni ga malo, nek' se vidi raskoš. Treba nam koalicijski partner? Kupi ga s par milijardi subvencija koje će se dijeliti kao socijalna pomoć njihovim biračima. Nije beg cicija.
Ostao je samo vonj...
Tako je vladao Sanader. I ako dotični beg čije ćemo račune plaćati još jako, jako dugo, misli da bi se mogao vratiti, onda mu u glavi doista sve ne funkcionira kako treba. A ako mu to kojim slučajem uspije, onda bismo svi mi trebali kolektivno u najbližu psihijatrijsku bolnicu. Sanaderova kaznena odgovornost tek treba biti dokazana, ali za ono u čemu je ostavio ovu zemlju ne treba tražiti dokaze. Dovoljno je onjušiti zrak.
Igrokazi
I nije čudo što iz takve države velik dio građana, osobito mladih pokušava pobjeći glavom bez obzira. Popularnost Facebook stranice pokrenute da bi pomogla ljudima da napuste zemlju zato nimalo ne čudi. Čudi tek što je nitko nije napravio ranije. Ali do trenutka kada arti-201209250135006 zainteresira političare, u zemlji jedva da će još netko ostati. A oni će i dalje pred sve manjom publikom voditi neke svoje bitke, igrokaze koje neminovno završavaju na ustašama i partizanima, kao da će nam oni vratiti dugove i zaposliti one stotine tisuća koji su na burzi ili će na njoj uskoro završiti... I uvlačiti u njih one među nama koji se još daju navući.
Sloboda baljezganja
A oni koji se ne daju u nevjerici gledaju kako se saborska rasprava o doplatku za djecu pretvara u svađu o hrvatstvu i ulozi Branimira Glavaša u Domovinskom ratu. Nakon što je njegova stranka, HDSSB, prozvana jer ju je utemeljio ratni zločinac, zastupnik Boro Grubišić je dotičnog osuđenika za ratni zločin nazvao "herojem Hrvatske" bez kojega Grubišićevi politički protivnici "nikada ne bi tu (u Saboru, op.a.) sjedili i pričali tako kao što pričate, antihrvatski".
E pa, nije, uvaženi gospodine zastupniče. Vašu slobodu sjedenja u Saboru nije osigurao Branimir Glavaš nego tisuće i tisuće momaka koji su se borili, a da pritom nikome nisu ulijevali akumulatorsku kiselinu u ždrijelo. I metke nisu ispaljivali nikome u potiljak. Što su sve stvari koje su činili ljudi podređeni Glavašu, zbog čega je on osuđen od strane pravosuđa države čiji ste vi parlamentarni zastupnik. I te tisuće dečkiju nisu iz te borbe izašli s velikim stanom i zastupničkom plaćom i generalskim činom. Oni su tu vašu slobodu da sjedite u Saboru i baljezgate izvojevali, a mi je sada plaćamo. I to apsolutno previše.
