Rukometni spektakl u Hrvatskoj je pred vratima. Europsko prvenstvo počinje za osam dana, a na njemu će po peti put sudjelovati i igrač makedonskog Vardara Ivan Čupić.
Jedan je od najiskusnijih reprezentativaca, član je hrvatske rukometne reprezentacije od 2006. godine, a na četiri dosadašnje europske smotre osvojio je dvije bronce i dva srebra – nikad zlato. S velikim iskustvom iza sebe, Ćupić je definitivno jedan od izabranika koji pobliže može opisati detalje koji kolaju pripremama 'Kauboja' uoči samog početak turnira.
Prve korake bogate karijere Čupić je napravio u rodnom Metkoviću, pa se nakon Zagreba otisnuo u inozemni rukomet. Promijenio je klubove Octavio, Velenje, Löwen, Kielce, a s aktualnim klubom Vardarom je prošle godine osvojio svoju drugu Ligu prvaka, postigavši PSG-u pobjednički pogodak u posljednjoj sekundi velikog finala.
U zgusnutom rasporedu priprema za Euro, između dva treninga i nakon ručka, Čupić je odvojio nekoliko minuta kako bi s nama porazgovarao uoči Europskog prvenstva u Hrvatskoj. Na samom početku razgovora rekao je par riječi o Vardaru, Zagrebu i aktualnoj sezoni Lige prvaka.
''Odlično mi je u Vardaru, sjajno izgledamo kao momčad. Nikad se ni jedna ekipa kao branitelj naslova nije uspjela vratiti na Final Four u Köln i to nam predstavlja jedan dodatan motiv. Većina ekipa se pojačava i krug momčadi koje pretendiraju na Final Four svake sezone raste. Najbogatiji su u prednosti'', kaže Čupić, istaknuvši kao glavne favorite Barcelonu i upravo PSG, za kojeg je bio koban u prošlosezonskom finalu.
Priupitali smo ga i komentar ovosezonskog, vrlo skromnog i gotovo neprepoznatljivog Zagreba.
"Njima je ovo bila jedna turbulentna polusezona, sa smjenom trenera, mnogo odlazaka i dolazaka igrača. Zagreb je ipak institucija hrvatskog rukometa, cilj im je da stalno budu u toj Ligi prvaka, da promiču hrvatske igrače. Ali gledajte, tek je počela Nova godina, sezona tek treba doći do vrhunca. Iako su s nama u grupi, nadam se da još uvijek mogu izvući to 6. mjesto u skupini i otići u osminu finala što je u ovom trenutku realno njihov limit."
'S Červarom je uvijek frka'
Čak tri treninga dnevno i strogi režim na pripremama kod izbornika Line Červara, Čupiću nije nikakav problem, radio je s Červarom i u njegovom prvom mandatu, prije no što su se na klupi reprezentacije izmijenili Slavko Goluža i Željko Babić. U kratkom periodu otkako je ponovno zasjeo na čelo reprezentacije, Čupić kaže kako se Lino drži svog prepoznatljivog stila.
"Generalno, Lino je uvijek bio pobornik dosta sastanaka i razgovora s igračima. Jako je strastven trener i kod njega je uvijek bilo dosta stresa i frke na treninzima, dosta deranja i vike. Lino voli motivirati svoje igrače, od svakog uvijek traži maksimum i što se tog dijela tiče, mislim da se nije previše promijenio. Za ostalo, prerano je za reći, vodio nas je na tek dvije prijateljske utakmice, i mislim da ćemo nakon Eura moći povući nova pitanja i zaključke."
'Nezaboravni London i Hrvatska'
U 11 godina reprezentativne karijere, ističe Čupić, pamti dvije stvari koje su ga obilježile kao sportaša.
''Svako okupljanje je nešto posebno, ali ako već moram nešto izabrati, to je onda moja prva Olimpijada, dakle London 2012. i naravno, Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj 2009. godine.''
Francuzi su bili kobni na oba ta natjecanja, prisjetit će se Ćupić, ali ipak zaključiti kako je gorčina sportskih poraza u ta dva slučaja ostala u pozadini.
''Pored svih sportskih medalja, gubljenja, pobjeđivanja, to su ipak dvije stvari koje su mi u karijeri kao sportašu urezane za cijeli život. Olimpijada okuplja najveće svjetske sportaše i čast je biti uz njih u olimpijskom selu i predstavljati svoju državu, a SP pred domaćim navijačima je nešto posebno, osjetiti taj ambijent i euforiju. Ta dva trenutka nikad neću zaboraviti.“
Baš kao i na spomenutom Svjetskom prvenstvu 2009. godine, Hrvatska turnir otvara nastupima u skupini u Splitu, a kasnije seli u Zagreb. Naše dugogodišnje desno krilo prokomentiralo je i česte kritike prema 'kazališnoj' atmosferi u Zagrebu.
"A gledajte, nešto tu zasigurno ima i u mentalitetu, no mislim da se ipak prvenstveno radi o razlikama između dvije dvorane. Zagrebačka Arena je nešto drugačije, pomalo laički raspoređena što se tiče sjedala za navijače, u Splitu je to prava Arena, podsjeća me na grčko i rimsko doba i borbe gladijatora. I osjećaj je doista takav, cijelo vrijeme imaš dojam da su ti svi ti ljudi iznad glave. Akustična je i zasigurno je jedna od ljepših dvorana koja može ponuditi jedan od najljepših ambijenata koje sam doživio kroz karijeru."
'Mladi igrači garantiraju budućnost'
U reprezentaciji se nakon dugo godina svojevrsnog 'statusa quo' na poziciji desnog krila na ovim pripremama pojavio i novi igrač na toj poziciji, 22-godišnji Ivan Vida iz RK Dubrave, koji predstavlja konkurenciju Ivanu i Zlatku Horvatu, a Čupić tvrdi da Hrvatska ne treba strahovati za budućnost na njegovoj poziciji.
''Dosta dugo nakon Džombe i Zrnića smo ja i Zlatko bili nedodirljivi, nije bilo mnogo desnih krila, na dva turnira je s nama išao i Jerko Matulić. Generalno, do dolaska Vide nije se baš diralo u tu poziciju desnog krila. Ja i Zlatko smo već došli u neke godine gdje mlađi igrači moraju vršiti pritisak na nas, i naše se vrijeme u reprezentaciji bliži kraju. Ivan je tu, šuti i radi, zna da je reprezentacija nešto drukčije od kluba, ja se nadam da će on i kroz Dubravu i druge klubove napredovati i vjerujem da bi on mogao predstavljati tu budućnost na desnom krilu“
A ostali mladi igrači?
"Davno sam otišao iz Hrvatske tako da u zadnje vrijeme ne pratim našu ligu. Svaki put dođe par novih igrača, no mislim da se oni ne trebaju previše isticati, razvlačiti se po novinama, trebaju se posvetiti radu i davati sve od sebe u klubovima. Preskakanje stepenica nije dobrodošlo, mladi momci moraju imati svoj postepeni razvojni put i kroz treninge i utakmice davati do znanja da su tu. Hrvatska je uvijek proizvodila kvalitetne igrače, sigurno je da imamo budućnost. Nadam se da će i klubovi u dogovoru sa Savezom početi intenzivnije raditi na proizvodnji mladih igrača. Jer Balići, Duvnjaci, Lackovići, Džombe ne dolaze preko noći", kaže Čupić, otkrivši usput suptilno kako moderni sport nije po njegovom ukusu.
"Tu treba postojati sistemski rad, ja sam možda 'old school' i odgojen sam u drukčijem vremenu, nije bilo interneta i pametnih telefona. Danas mladi igrač odigra dobru utakmicu i odmah je internetska zvijezda. Ne kažem da je to generalno dobro ili loše, i ja sam otišao van s 19 godina, ali sam pomno birao svaki novi klub kako bih radio na svom razvoju. Nisam pobornik prakse da netko iz Dubrave ili Metkovića ode u PSG i onda se od njega očekuje da će tamo preko noći postati igrač. Danas se tu mnogo miješaju i roditelji i menadžeri, treba biti skromniji, bitno je da oni igraju i idu stepenicu po stepenicu, tako se odgajaju pravi ljudi i igrači."
'Francuzi su uvijek Francuzi, no mi moramo ciljati na vrh'
Naša skupina, tko je najveća prijetnja, Švedska, uvijek neugodni Island ili možda Srbija?
''Ne bih nikoga izdvajao. Utakmica sa Srbijom nikad nije bila niti će biti pod navodnicima normalna utakmica, ona u sebi uvijek ima nešto drukčije. Ne zaboravimo da je to otvaranje turnira, mnogo sam tih utakmica odigrao i ni jedna nije bila lijepa. Uvijek je prisutan neki grč, frka, svi trebaju proigrati, ući u turnir, a sa Srbijom će to biti još izraženije. Island je sjajna ekipa, Šveđani su na prošlom turniru pokazali da su poletni i mladi, napravili su bezbolnu smjenu generacija. Nema utakmice protiv slabih protivnika kao na Svjetskom prvenstvu protiv Afrikanaca ili Južnoamerikanaca u kojima se svi raspucaju, svaka će biti teška, nama je cilj u Zagreb odnijeti četiri boda, jer znamo da se križamo sa skupinom u kojoj su Francuzi.“
Najveće favorite turnira po Čupiću čine standardne reprezentacije, opasne na svakom natjecanju.
''Teško mi je reći. Francuzi su uvijek Francuzi, mi smo domaćini i nas moram gledati kao pretendente na sam vrh, Norveška zadnjih par godina blista, igraju nešto drukčiji, strahovito brzi rukomet. S druge strane imamo opasne Nijemce, branitelje naslova koji imaju strašno mladu ekipu, uvijek neugodni Španjolci sa strašnim golmanskim tandemom. Danci su prije godinu i pol osvojili olimpijsku medalju, teško je tu biti pametan. Ako Bog da, mi ćemo u polufinale i onda nam nije ni važno s kime igramo.''
Usprkos kritikama, već dugo vremena EHF na Euru gura isti iscrpljujući sistem, momčadi koje će doći do polufinala odigrati će osam utakmica u 16 dana. Iako se slaže da je to veliki problem i ogromni napor za igrače, Ćupić smatra da to treba rješavati na višim razinama.
''EHF je dosta začahuren i nije podložan promjenama i fleksibilnosti. Možda da se javnost, treneri, novinari založe, nešto bi se i promijenilo, mi kao igrači tu nemamo mnogo mjesta za utjecaj. Ali ritam je užasno naporan, dolaziš ovdje iz lige, odigraš masu utakmica u par dana i odmah se vraćaš u klub. U zadnjih par godina se vidi da nikome ne odgovara taj sistem, dosta je ozljeda i otkazivanja igrača reprezentacijama. Mi igrači tu najviše patimo, ali mjesta za plakanje nema, jer kad dođeš na ovako velik turnir, samo se koncentriraš na protivnika i na to da daješ sve od sebe.''
Čupić uoči turnira definitivno odiše optimizmom. Nakon desetljeća u reprezentaciji, vidljivo je da dugogodišnji prvi izbor na desnom krilu žudi za zlatom, posebice u vlastitoj domovini. Svjestan je i uloge navijača u cijeloj priči, pa im je tako za kraj poručio:
''Znajte da mi želimo najviše i najbolje, nama je velika čast igrati za hrvatski dres, siguran sam da su naši navijači željni pobjeda i uspjeha, kao što sam siguran da će i atmosfera biti odlična kao i uvijek dosad i ja nadam se da ih nećemo razočarati."
