Psihologiji i njezinoj užoj disciplini – kliničkoj psihologiji, koja se bavi procjenom individualnih sposobnosti i crta ličnosti, suprotno već postojećoj praksi, u Hrvatskoj nije dano pravo na sudjelovanje u izradi i primjeni kurikuluma za zdravstveni odgoj u školama. Također, za riječ su ostali zakinuti stručnjaci u užem području kliničke psihologije – zdravstvenoj psihologiji, a koja se bavi mentalnim zdravljem, s naglaskom na preventivno djelovanje.
Posljedice toga su, između ostalog, i konfuzija i strah učitelja i učiteljica, nastavnika i nastavnica koji bi trebali odrednice kurikuluma primijeniti u nastavi, oko toga kako će i na koji način djeci prenijeti znanje o spolnom odgoju.
O navedenoj problematici razgovarali smo s mr. spec. kliničke psihologije Ivom Žegurom, koja radi u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, te je i pročelnica sekcija za kliničku i zdravstvenu psihologiju te dopročelnica Sekcije za psihologiju seksualnosti i psihologiju roda Hrvatskog psihološkog društva.
Marginalizirani smo kao struka
Profesorice Žegura, kako je moguće da se dogodio takav propust da psiholozi nisu bili uključeni u izradu kurikuluma za zdravstveni odgoj i njegovu primjenu u školama? Taj se propust nije dogodio samo vezano za 4. modul, nego je to problem formiranja kompletnog programa zdravstvenog odgoja, ali i drugih programa i projekata koji su usko vezani i počivaju na teoriji i praksi psihologije. Nismo prepoznati kao struka i to je problem – to što smo mlada struka i što smo često gurnuti na margine oko bilo koje teme, a koja se prvenstveno tiče psihologije, odnosno kliničke psihologije. A tu bismo i te kako bili od koristi i društvu, široj zajednici i struci, naročito u formiranju preventivnih programa, od kojih je trenutno aktualan zdravstveni odgoj samo jedan u nizu.
U svim sferama djelovanja mi smo prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) oni koji bi se, odmah nakon liječnika, trebali baviti mentalnim zdravljem. A upravo po pitanju formiranja zdravstvenog odgoja vidite nefunkcionalnu povezanost agencija, ministarstva i struke. Nisu klinički psiholozi jedini iz struke koje se trebalo pitati za mišljenje, tu su i školski psiholozi, odnosno naša krovna udruga Hrvatsko psihološko društvo, te Hrvatska psihološka komora kao naša krovna organizacija. Naime, "tajni" i precizniji pokazatelj ekonomskog statusa neke zemlje od BDP-a, tako kažu moji kolege ekonomisti i bankari, jest broj psihologa zaposlen u sustavu zdravstva.
Zdravstveni odgoj mogao je biti bolji i kvalitetniji
Koje su Vaše zamjerke u izradi kurikuluma, njegovog predstavljanja javnosti i procesa uvođenja? Zamjerka je svakako nedostatak komunikacije između organizacija i institucija, te između relevantnih struka koje se bave mentalnim zdravljem i preventivom u zdravstvenom, odgojnom i obrazovnom sustavu, a koje su trebale biti jednako zastupljene u stručnom timu koji je stvarao program. Program je uz prizmu psihologije kao struke mogao biti bolji i kvalitetniji. Kod prezentacije istog mogao se izbjeći i cijeli ovaj nered i cirkus koji sada imate. Postoje psiholozi koji su vješti u PR-u, pa se i predstavljanje programa moglo riješiti na način da sve strane budu zadovoljne. Psihologe su mogli angažirati i pri izradi strategije implementacije tog programa u škole.
Imali ste priliku vidjeti i kako su nastavnici bili pod stresom po pitanju implementacije zdravstvenog odgoja u škole. I tu se mogla angažirati struka.
Psiholozi predaju zdravstveni odgoj
Kakva je praksa u zapadnim zemljama? Različite zemlje zapadne Europe imale su uveden zdravstveni odgoj već prije 50-ak i više godina na način da osobni stavovi ne utječu i ne smiju utjecati na rad na području mentalnog zdravlja.
U zemljama zapadne Europe svi stručnjaci s područja mentalnog zdravlja ravnopravno su sudjelovali u oblikovanju programa zdravstvenog odgoja. A primjena je od države do države različita i vezana za osobitosti obrazovnog sustava. U dijelu zemalja takve predmete upravo i drži psiholog – školski psiholog suradnik u nastavi – savjetovatelj, psiholog koji predaje predmet psihologije ili projektom angažiran psiholog iz primjerice zdravstvenog sustava. Također, vani imate psihologe zaposlene i u domovima zdravlja, međutim to kod nas nije slučaj.
Koje je rezultate dalo uvođenje zdravstvenog odgoja u škole? Rezime svih istraživanja pokazuje da provođenje ovog i bilo kojeg drugog preventivnog programa u zajednici smanjuje rizike zbog kojih je uveden određen program, bilo da je riječ o prevenciji maloljetničkih trudnoća, ranijeg stupanja u spolne odnose, širenja spolno prenosivih bolesti. Također, i kod nas postoje mnogobrojna istraživanja u području psihologije koja su se bavila ovim temama (od diplomskih radova, do specijalističkih radova, doktorskih disertacija, ali i samih projekata koji su bili usmjereni na istraživanja zastupljenosti pojedinih seksualno-rizičnih ponašanja ili stavova osoba, te utjecaja edukacije i preventivnih programa na sprečavanje rizičnih ponašanja i prevencije bolesti, poboljšanja mentalnog zdravlja i sl.).
Protivnici uvođenja zdravstvenog odgoja u škole pozivaju se na mali broj istraživanja koja govore o nejednoznačnim rezultatima i koja su pokazala rezultate protiv uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, no radi se o istraživanjima koja su često metodološki pristrana i koja često proizlaze iz svjetonazora istraživača, organizacije, instituta koji ih je provodio.
Za primjer uzmimo rad Roberta Spitzera na Institutu Narth, koji se, financiran od strane vjerskih zajednica, bavio homoseksualnim osobama i dobivao rezultate koji idu u prilog liječenju njihove homoseksualnosti, odnosno vraćanju na heteroseksualnu orijentaciju. Međutim, isti se ispričao široj znanstvenoj zajednici i javnosti demantirajući svoje rezultate i priznavši da ih je krivotvorio, te je sankcioniran od strane struke i zakona.
Zaprepaštena sam što Reisman dolazi u Sabor
Kad smo već kod Spitzera, i u Hrvatskoj trenutno boravi kontroverzna znanstvenica specijal-201012070191004-Judith Reisman, koju nerijetko nazivaju kvaziznanstvenicom, koja je došla na poziv katoličkih udruga kako bi ovdje vrbovala ljude protiv provođenja zdravstvenog odgoja u školama. Kako to komentirate? Mi smo demokratska zemlja, ovdje može doći bilo tko tko poželi i bilo bi lijepo da je gospođa došla isključivo turistički. Svatko snosi odgovornost za svoja ponašanja, i osobna i stručna, a sloboda prestaje onda kad počnemo djelovati bilo na štetu sebe, bilo na štetu drugih oko sebe i zajednicu u kojoj živimo. Smatram da pristup i djelo dotične govore dovoljno o njoj samoj, ali i što se tiče njezine stručnosti, koja je definitivno upitna, a kao građanka Republike Hrvatske zaprepaštena sam da netko tko zastupa tako ekstremne stavove koristi govor mržnje kao habitus svoga djelovanja i tko se toliko čvrsto drži generaliziranja uopće dolazi na naše sveučilište, te u jednu državnu ustanovu kao što je Sabor, koja bi trebala braniti i čuvati vrijednosti našega Ustava.
Kao kliničkoj psihologinji žao mi je što se političke opcije nisu sjetile na debatu pozvati stručnjake i stručnjakinje koji se bave ovim pitanjem u Hrvatskoj (a imamo ih). Debata se mogla napraviti i na više nivoa i u njoj su mogli sudjelovati i strani stručnjaci.
Pitanja poput zdravstvenog odgoja otvaraju se tek sada i razumijem da je od prijašnje Vlade i prijašnjih vlada ostalo mnogo nereda, ali teško da jedna osoba, jedna vlada i jedan ministar mogu napraviti sve. Suradnja struke je nužna i nadam se da će ovaj razgovor i primjer implementacije programa ukazati na potrebu surađivanja. Mi smo tu i vrlo rado ćemo pomoći kao struka u osmišljavanju bilo kojeg programa i edukacije koja se odnosi na poboljšanje dobrobiti građana i građanki naše države, te na promociji očuvanja mentalnog zdravlja, kako pojedinačno, tako i na razini naših stručnih organizacija – Hrvatske psihološke komore i Hrvatskog psihološkog društva.
Dogmatski odgoj zakida za pravo izbora
Kakve posljedice na dijete ostavlja katolički odgoj u školama? Problem je taj što svaka dogmatska pristranost zakida osobu za mogućnost izgrađivanja vlastitog kritičkog mišljenja, realnog odnosa prema sebi i drugima u ovome svijetu, prema prirodnim pojavama kao što su procesi biološkog sazrijevanja i psihološki rast i razvoj. Ako učite osobu da je nešto što je prirodno, normalno kao disanje, a to je spolni nagon, loše i pokvareno, kakvu poruku ostavljate djetetu? Posljedice toga su višestruko štetne po osobni rast i razvoj do sretne i zadovoljne, u potpunosti funkcionalne jedinke. U svakodnevnom radu klinički se psiholozi i terapeuti susreću sa štetnim posljedicama isključivosti i dogmatizma od strane vjerskih autoriteta. Problem je taj što dogmatski odgoj ne ostavlja prostora za informiranje o suvremenim dostignućima. Zakida za pravo izbora, plaši iz pozicije autoriteta i stvara pokornost. Složit ćete se da je neobrazovanom, neinformiranom, ekonomski poraženom, bolestima i neimaštinom pogođenom masom najlakše manipulirati. Tako otvarate prostor za manipulaciju i širenje diskriminacija i mržnje. Upravo smo svjedoci ovoga u našoj javnosti. Bilo bi lijepo kad bi katolički ili bilo koji drugi vjerski odgoj stvarno promovirao duhovnost, dobrobit za sva ljudska bića, bez obzira na njihovu boju kože, jezik kojim govore, seksualnu i rodnu orijentaciju, vjeroispovijest, nacionalnost.
Isto tako, mišljenja sam da u jednoj sekularnoj državi vjerski odgoj ima svoje mjesto i to u okviru vjerskih organizacija. Da je ovo slučaj, a ne bitka za moć, autoritet i prevlast, umjesto nekih letaka s kvaziinformacijama svjedočili bismo primjerice besplatnoj podjeli hrane za blagdane ili barem jednako žustroj polemici kad je u pitanju sve veća osiromašenost našeg društva. U svakom slučaju, rijetkih pozitivnih primjera, kao što je dr. sc. don Grubišić, ima, te se nadam da će cijela ova diskusija dovesti do toga da kao društvo sazrijemo i odrastemo i to u smjeru prosperiteta.