Şedmeročlana obitelj iz Iraka prošla je težak put, već dvije godine su u Hrvatskoj i prvi put na božićnom ručku kod jedne zagrebačke obitelji.
"Bilo je jako dobar i ova obitelj je jako dobra. Oni su kuhali hranu i bilo je jako fino. I ja Like it", Naba Asadun, Irak.
Božićni ručak s izbjeglicama organizira se drugu godinu zaredom, za njega je zaslužna Isusovačka služba za izbjeglice i njezin ravnatelj, svećenik Tvrtko Barun.
"Prošle godine je bilo 20-ak obitelji koje su primile izbjeglice, ove godine je oko 40-ak. Dakle, među njima tri samostana i župe što je isto hvalevrijedno. I ove godine ima 20ak izbjeglica više nego prošle godine", kaže Barun.
Najsretnija su bila djeca. Danas su sklopili neka nova prijateljstva, ali i naučili važne lekcije koje odrasli često zaborave.
"Ja sam jako sretan. Kad mi je mama to rekla prvo sam mislio ono, malo će bit druačije i čudnije, ali sad kad su došli lijepo smo se družili i shvatio sam da je to nešto predivno", Borna Plavšić, Zagreb.
Obitelj Asadun živi u prihvatilištu za migrante u zagerbačkim Dugavama, nekadašnjem hotelu Porin. Vraćeni su iz Austrije u Hrvatsku jer su za vrijeme krize ovdje prvi put bili registrirani.
"Nadamo se da ćemo dobiti pozitivno mišljenje za azil. Moje braća i sestre uče hrvatski jezik, ja idem u osmi razred, sviđa mi se hrvatski jezik", Naba Asadun, Irak.
Do sad je u Hrvatsku iz turskih kampova stiglo 40 Sirijaca, od 150 koliko se Hrvatska obvezala primiti.
"Pitanje integracije tu je problem. U Hrvatskoj sustav integracije ne postoji, to je ono što treba reći postoje pojedicni u institucijama državnim i gradskim koji se trude i više od svog okvira posla, ali sustav ne postoji, to je problem", Tvrtko Barun, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice.
Institucije su te koje trebaju rješavati te probleme, a pojedinci iz društva ovim su ljudima, koji su doživjeli strahote i ostali bez svega, pokazali su što je pravi duh Božića.
