Profesor splitskog Medicinskog fakulteta Matko Marušić napisao je i objavio poduže pismo u kojem je naveo razloge napuštanja HDZ-a.
Pismo je objavljeno na portalu Hrvatsko nebo i adresirano je na Petra Škorića, predsjednika Gradskoga odbora HDZ-a Split. Pismo prenosimo u cijelosti:
Poštovani gospodine Škorić,
ovime istupam iz članstva u Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). Član sam bio od 1990., a sada istupam zbog toga što je HDZ prihvatio ratifikaciju Istambulske konvencije. Činim to na obljetnicu Tuđmanove Cvjetnice 1990. uspoređujući osjećaje koje sam imao onda i koje imam danas. Osjećaje ondašnjega ponosa i poleta zbog probuđene snage mojega naroda i današnjega stida i zgromljenosti zbog toga što je on pred mojim očima doživio još jednu povijesnu Judinu izdaju i sebe i Gospodina.
Istambulsku konvenciju smatram protukršćanskom, protuznanstvenom, protuljudskom, protuobiteljskom i protuhrvatskom. Konkretno, to je djelo nove komunističke revolucije. Postoje hrvatske svetinje koje se ne smije dirati. One Hrvatsku i Hrvate drže na životu, one su nas održale u strašnoj povijesti i one su nam donijele slobodu i samostalnost.
To su:
1. čvrsto uvjerenje da smo stvaran narod i da imamo pravo na
državu,
2. naša vjera kršćanska i katolička i 3. naša odanost životu u
obitelji.
Zajedno one čine hrvatsko domoljublje. Puno, zdravo i učinkovito hrvatsko domoljublje je samo ono koje ima sve te tri svetinje, tri sastavnice: državotvornost, vjeru i obitelj. Za Hrvatsku se nikad zdušno nisu borili ni oni časni i hrabri ljudi koji nisu imali bilo koju od tih sastavnica, nego samo oni koji su imali sve tri.
Samo je potpunost hrvatskoga identiteta dala Zrinskoga, branitelje Gvozdanskoga i branitelje Domovinskoga rata.(MM: Andrej Plenković i njegovi moraju otići. Hrvatski tjednik, 23. ožujka 2018., broj 704, str. 26-27.)
Ako je naša stranka procijenila da ne treba otići Andrej Plenković i njegovi, nego da ih treba slijediti u ratifikaciji Istambulske konvencije, onda moram otići ja.
Iz pozicije uvjerenoga i odanoga člana HDZ-a, najprije sam smatrao da ostavku na članstvo trebam dati kad i ako se Konvencija ratificira u Saboru, jer saborsku ratifikaciju HDZ može spriječiti.
Iz te iste pozicije imao sam se pravo nadati da Konvencija ipak ne će biti ratificirana, a nadu nisam gubio ni kad je postalo jasno da je g. Andrej Plenković potpuno na strani njezine ratifikacije.
Sudjelovao sam u javnoj raspravi, i obraćao se g. Plenkoviću i HDZ-u, ali uzalud. U odnosu na ratifikaciju Konvencije, situacija u HDZ-u se razvijala dalje prema Plenkovićevu stavu i došla do stanja kad njezina ratifikacija više nije važna! Jer HDZ je prije ratifikacije izdao svoje poslanje čuvanja hrvatske državnosti (GREVIO), hrvatske vjere (prkos Hrvatskoj biskupskoj konferenciji) i hrvatske obitelji (prihvaćanje „dugine obitelji“).
Kao što znamo, uz male i upitne iznimke, vodstvo HDZ-a podržalo je ratifikaciju. To je učinilo Predsjedništvo, Vlada u kojoj HDZ ima većinu, Zajednica žena HDZ-a „Katarina Zrinska“, Mladež HDZ-a i zapravo sve županijske organizacije. Izdaja je dovršena, bez obzira na to kako će se glasovati u Saboru.
U takvom HDZ-u ja ne mogu ostati. Stidim ga se.
– Stidim se predsjednika g. Andreja Plenkovića, koji ima kapacitet državnika, ali nema kapacitet domoljubnoga Hrvata, koji bi vidio gdje je granica ispod koje se ne može ići u čuvanju naroda i države. Hvalio sam ga i branio, ponosio se njime i bio uvjeren da će naći način da izbjegne ratifikaciju te protuprirodne konvencije, a on je postao glavni čimbenik te sramotne ratifikacije, povukavši za sobom cijelu našu stranku.
– Stidim se svih članova HDZ-a koji su na bilo koji način podržali Sotonsku konvenciju, jer to nikako nisu mogli učiniti da su bili članovi one prave, državotvorne i demokršćanske stranke koja je stvorila slobodnu, samostalnu i demokratsku Republiku Hrvatsku.
– Stidim se svih saborskih zastupnika HDZ-a koji će glasovati za Konvenciju, jer će tim činom upravo oni potvrditi da u vrhu stranke sjede uhljebi i licemjeri, koji su u stranci samo zbog plaća i privilegija, otvoreni korupciji, neradu, neznanju i izdaji.
– Stidim se Zajednice žena Hrvatske demokratske zajednice „Katarina Zrinska“, jer poznajem žene Hrvatice i katolkinje, poznajem mnoge članice Zajednice „Katarina Zrinska“, i znam da one ne mogu glasovati za ratifikaciju Konvencije. Ni časa nisam bio pomislio da će se suglasiti s protuprirodnom konvencijom i u ruke đavlu predati svoje majčinstvo i svoju vjeru. Plače nad vama Blažena Djevica Marija, žene „Katarine Zrinske“! Kako će nas čuvati Kraljica Hrvata kad ste vi, majke hrvatske, Sotoni predale svoje duše i duše svoje djece?
– Stidim se velikih hrvatskih ratnika Tome Medveda i Damira Krstičevića koji su civilu Plenkoviću predali svoje sjajno oružje za komadić funkcije i utjecaja. Kako ćete sada pogledati u oči majkama i suprugama, djeci i prijateljima svojih suboraca koji su poginuli za Hrvatsku?
– Stidim se Mladeži HDZ-a koja je pristala uz Neprijateljsku konvenciju. Ta će konvencija upravo njihovu djecu izobličiti, a tek će njima oduzeti svete naslove majke i oca i donijeti im propast karijera i gubitak svake sreće. Upravo oni i njihova djeca bit će najstrašnije žrtve te komunističke prevare.
– Stidim se posebno kolege dr. Željka Reinera, koji je Vitez Jeruzalemskoga Groba, a glasovao je za Sotonsku konvenciju. Zar je moguće da Vitez Jeruzalemskoga Groba pljune u lice Svetom Ocu, hrvatskom kardinalu Josipu Bozaniću, i Svetoj Materi Crkvi, a naposljetku i Onomu koji je bio pokopan u tom Jeruzalemskom Grobu? Reiner je svojim činom postao povijesni primjer ponašanja suprotnoga svemu što znači hrvatski i katolički ponos, čast, vjernost i vjera.
– Naposljetku, a samo njih molim da mi oproste, stidim se i svih članova Hrvatske demokratske zajednice, braće moje i sestara mojih, koji će ostati članovi stranke koja je najčistije, najhrabrije i najplemenitije hrvatstvo povijesno osramotila, kao i onih koji će ubuduće za tu stranku glasovati.
Oprostite mi, braćo i sestre – svi domoljubni, vjerni i vjernički građani Republike Hrvatske što sam izrekao te strašne riječi. No, morao sam ih javno reći, jer da Hrvatsku čuvaju današnji Hrvati kako su je čuvali oni povijesni, sotonska prevara bi bila prepoznata, raskrinkana i spriječena. Bojim se da je naše prihvaćanje te Konvencije povijesni znak našega odustajanja od zaštite Blažene Djevice Marije. Ljudi koji idu na svetu misu i pričešćuju se, ne mogu predati đavlu svoju dušu za šaku škuda, ili za izbjegavanje neugodnosti, ili zbog straha ili gluposti. Ne mogu, jer sve je to tek Judino djelo!
S najvećom tugom u srcu,
Matko Marušić
