Daniela Adamcova iz Trenčina, žena čiji je pronalazak prošle godine u zabačenom dijelu otoka Krka šokirao Slovačku i Hrvatsku, a dospjela je i u brojne svjetske medije sada je dala ekskluzivnu ispovijest za slovački tjednik Terajšok u kojem je otkrila što joj se zapravo događalo. Barem ono čega se sjeća...
Podsjetimo, Slovakinja je bila nađena dezorijentirana, s gubitkom pamćenja, govorila je samo engleski i nije se uopće sjećala razdoblja od 20. kolovoza do 12. rujna prošle godine. Sada je ekskluzivno za tjednik Terajšok otvoreno ispričala svoju priču kako je dospjela u Hrvatsku, čega se sjeća te je li bila žrtva otmice. Daniela je danas psihički dobro, ali ne i fizički. Stalno je boli glava, ima problema sa želucem, koncentracijom, ne može spavati. Zbog stalnih zdravstvenih problema još ne može raditi, a jedina naknada koju dobiva od Zavoda za socijalno osiguranje je 120 eura. Ali ne može platiti ni stanarinu. Ne može se obratiti obitelji i kod Samaritanaca nije isto mogla dobiti pomoć.
Akcija HGSS-a u kojoj su na Krku pronašli ženu koja se ne sjeća tko je
Nakon većeg uvoda u kojem objašnjava kako je još 1983. otišla u Njemačku, pa u SAD, gdje je ostala do 2000., nakon čega se vratila u Slovačku, a onda 2010. opet zaputila u SAD. No, kako kaže, to nije više bila zemlja koju je poznavala i nakon pet godina je otišla i radila po raznim drugim dijelovima svijeta i naposljetku se vratila u Slovačku. A onda je krenula s pričom o tome kako je dospjela u Hrvatsku.
'Njezina sjećanja završavaju u noći 20. kolovoza i počinju tek u rujnu'
"Tražila sam posao prošle godine, ali je bilo problematično. U Slovačkoj me nitko nije htio zaposliti. Imala sam iskustva iz inozemstva, govorila sam strani jezik, ali nisam mogla pronaći posao za razumnu plaću. U lipnju 2021. slučajno sam upoznala muškarca koji mi je ponudio posao u Španjolskoj. Trebalo im je nekoliko ljudi za hotel", ispričala je Daniela. Podigla je novac iz banke da bi imala za putovanje i za život, prodala nakit. Kako nije mogla kontaktirati drugu osobu koja je trebala ići s njom, odlučila je poći sama. Na internetu je potražila agenciju koja pronalazi posao Slovacima u inozemstvu.
"Dogovorili smo novac i vrijeme kada će doći po mene", kazala je Daniela. No, o kakvoj se firmi radi, ne sjeća se, sve podatke pohranila je u telefon i bilježnicu koju je izgubila. Samo joj se čini da su bili iz istočne Slovačke. Na dan odlaska susrela se s prijateljima i čekala u stanu da dođu po nju.
"Bila sam spremna za put sa stvarima. Stigli su oko ponoći. Sjećam se da su zvonili. Ali ovo je i zadnje čega se sjećam", otvoreno kaže Daniela Adamcova. Ona nema pojma je li sišla dolje s koferima, ne zna u koji se auto ukrcala, koliko je ljudi bilo, ne zna je li zaključala vrata stana. Njezina sjećanja završavaju u noći 20. kolovoza i počinju tek u rujnu. Nema pojma što se u međuvremenu dogodilo.
'Bila je pretučena, izudarana, krvava i paralizirana'
"Probudila sam se u noći. Nisam znala gdje sam i što se događa. Tamo je bio mrak. Zima, tresem se od zime", prisjeća se svojih horor trenutaka. Sjedila je, kaže, na šiljatom kamenu, stisnuta, prekrivena velikim pokrivačem koji je bio obliven krvlju. Bila je pretučena, izudarana, krvava i, kako kaže, paralizirana. Mogla je samo djelomično pomicati ruke. Uspjela se samo malo pomaknuti tek pred jutro. Tada je saznala da je na otoku uz more.
Sve što je mogla pronaći kod sebe bile su sunčane naočale koje je prepoznala i boca vode. Dozivala je pomoć vičući na ljude oko broda. Vrištala je na engleskom. Slovačkog se uopće nije sjećala. Čak ni tko je ona. Daniela Adamcova kaže da joj u bolnici nisu obavili važne preglede i liječili rane. Utvrdili su samo da joj ozljede nije prouzročio netko treći, da je imala jak potres mozga i krv u bubrezima.
'Sjetila sam se njihovih lica, oni su me odvukli na otok'
U to vrijeme sjetila se jedne strašne stvari.
"Sjetila sam se troje ljudi. Sjetila sam se da sam bila na većem brodu s dvojicom muškaraca i ženom. Onda se sjećam da su me odvukli na otok. Tamo je čekao još jedan muškarac. Odvukao me na taj otok. To je bilo sve čega sam se sjetila. Ali još uvijek vidim lica troje ljudi ispred sebe. Jako dobro se njih sjećam. Opisala sam ih i policiji", ispričala je za slovački tjednik Daniela Adamcova, a prenosi Jutarnji list. Daniela tvrdi da se ponašanje policije prema njoj bilo promijenilo.
"Gledali su se kao da znaju o kome govorim i odjednom su izgubili interes da me slušaju", kaže Daniela Adamcova.
Tvrdi da joj nisu mogli uzeti ni otiske prstiju jer je na njima imala nešto poput ljepila koje se nije spuštalo. Kasnije joj je policija donijela mokri ruksak u kojem je bilo puno smeća. Pronašla je samo ključeve stana u Trenčinu koje je prepoznala. Nestali su papiri, bilježnica, novac i sve ostalo. Daniela se boji da je bila oteta.
'Vjerojatno su mislili da su me ubili'
"Vjerojatno su mislili da su me ubili jer sam na toj plaži bila pokrivena ručnikom, dekom ili nekim prekrivačem. Sve je to tako čudno. Također i činjenica da sam imala ljepilo na svim prstima. Što misliš da se dogodilo? Kad sam se vratila kući, počelo mi se vraćati sjećanje, čak i slovački. Mislim da se to moralo dogoditi ovdje u Slovačkoj. Možda to nije bila neka prava tvrtka koju sam pronašla na internetu, nego neki prevaranti. Ne razumijem gdje sam bila od 20. kolovoza do 12. rujna i što se dogodilo u međuvremenu", kaže.
Uvjerena je da joj je netko nanio ozljede. Ipak, slovačkoj policiji nije se obratila.
"U Hrvatskoj mi nisu uzeli otiske. Tamo nema ništa čega bi se policija mogla uhvatiti", kaže Daniela. Upozorava ljude koji putuju u inozemstvo da rade ili traže posao samo s agencijama koje su vjerodostojne.
