Život ribara /

Iskusili smo kako je biti hrvatski ribar: 'Mi smo zadnji Indijanci, mladi ljudi više ne žele biti ribari'

Uoči Badnjaka, kada se u Hrvatskoj tradicionalno jede riba, ukrcali smo se na jednu koćaricu i iskusili što znači biti hrvatski ribar. Priznajemo, posao nije nimalo lak.

23.12.2016.
19:32
VOYO logo

Braća Zoran i Mladen Skoko ribolovom se bave od malih nogu. U selu Banjole je tada postojala cijela ribarska infrastruktura pa čak i tvornica ribe a ribarstvo je bilo perspektivno zanimanje. More je i dalje njihov život, ali vremena su se promijenila. U svom su selu ostali posljednji profesionalni ribari.

“Ako se želiš bavit ribarstvom moraš znat radit sve. Moraš si bit mehaničar, moraš si bit električar, moraš si mreže radit sam”, objasnio nam je Mladen Skoko, ribar iz Banjola

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Država, kažu, pomaže ali nedovoljno pa bi Mladen, pored medija, rado ugostio i političare.

“Ja bih volio neki puta da dođe neki ministar, da dođe sa mnom na brod…da vidi kako je na brodu. Da kaže: mali vozi me u kraj, dat ću ti šta hoćeš”, kazao je Skoko.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Od mnogih problema najveći su delfini, radi kojih im je ulov često deseterostruko manji. Mreže u moru ostavljaju vrlo kratko, da ih preduhitre, a kod izvlačenja - strepnja i iščekivanje. Prvih sat vremena ne obećava mnogo, ali u drugom satu ovog mukotrpnog posla vide se ipak neki rezultati.

Ulovljena riba završava na pulskoj ribarnici gdje se može kupiti od 10 do 150 kuna po kilogramu.

“Ljudi govore da je riba skupa, al opet ja kažem - ima ribe i po deset kuna, petnaest i dvadeset, koja je odlična riba”, rekla nam je prodavačica ribe Ermina Zemunović.

Triput jeftinija od piletine, a k tome ukusna i zdrava, srdela je pravi izbor ako ne možete izdvojiti za tunu ili brancina.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Srednji stalež je jednostavno nestao, imamo 20-25 posto ljudi koji si mogu priuštiti ono što bi htjeli…i onda dolaze takozvani oni koji rade, a ne dobivaju plaće i penzioneri koji si mogu priuštiti 25-30 kuna na dan al ne 50”, žali Boris Stermotić, prodavač ribe i ribar.

Ipak, za blagdane većina posegne u novčanik jer većina još uvijek zove - doba obilja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Ribar Mladen Skoko objasnio nam je da je riba koju oni ulove uglavnom ne završava na tim tržnicama već ide u veleprodaju i na otkup, pa se dalje plasira za Italiju.

Je li to i razlog zbog kojega na hrvatskim stolovima nedostaje ribe, upitali smo ga. On smatra da nije. “Ribe ima, i ribe se još da uloviti. Jednostavno, ribara je sve manje, ljudi odustaju. Tu sve više ima problema s delfinima i sa drugim stvarima...Nama su delfini najveći problem jer moramo biti prije njih, brži...ali rijetko uspijemo biti brži od njih, uloviti ribu, a da nas oni ne zakinu i ne naprave nam ogromnu štetu”, kazao je.

Taj problem teško je riješiti. Nakon što su ribari slali dopise, država im je prošle godine izašla u susret, pomogla s financiranjem mreža. “Ali nema nam tko financirati tu naftu...a gdje je naš rad, trud, muka. Ribara je sve manje jer ljudi jednostavno više ne mogu izaći na kraj. Nas je prije deset godina bilo 50, 60, unazad pet godina 30, a ove godine ima možda 12, 12 brodova koji to rade, iduće godine će nas bit pet, šest...Tako da, mi smo tu ostali zadnji Indijanci. Iza nas se ne vidi više mladih ljudi koji bi htjeli krenuti putem ribarstva”.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Sjene prošlosti
Gledaj odmah bez reklama
VOYO logo