Već s prvim taktovima glazbe Nereja odlazi u svijet gdje vrijede drukčija pravila. Ondje nema nikakvih ograničenja.
Sa svakim pokretom ona postaje slobodnija, sretnija i ispunjenija. Iako ima cerebralnu paralizu, 29-godišnja amaterska plesačica bavi se suvremenim plesom u kojemu zdravo tijelo nije preduvjet za pokret.
"Kad plešem, jednostavno se osjećam sretno, graciozno, slobodno! Moram napomenuti da ne plešem u kolicima zato što se u njima smatram ograničenom, a kad sam bez njih, slobodna kao ptica", rekla je plesačica Nereja Lasić.
Da se tako osjeća, pomogao joj je integrirani kolektiv za istraživanje pokreta u sklopu kojeg pleše tri godine. To je projekt u kojemu nije važno jesu li plesači amateri ili profesionalci, s invaliditetom ili ne. Svi imaju jednako pravo na ples, svi dijele istu scenu i nitko nije privilegiran.
"Invaliditet tu uopće nije bitan, ples je sam po sebi bitan kao umjetnost", rekla je Nereja.
To dokazuje i njezin plesni partner koji je profesionalni plesač. Svima njima cilj je pokazati svoj maksimum. Uz to rade na elastičnosti tijela, koordinaciji, ravnoteži, socijalizaciji i samopouzdanju.
"Pa sigurno bi htjela u tome ostati. Gledaj, ja sam se u tome našla, mislim to je meni kao zrak", dodala je.
Pozitivnu energiju s plesa prenijela je i na život. Kaže, trudi se rušiti sve prepreke. Što god može, radi sama, a uz ples ima još zanimljivih hobija, a neki od njih su boćanje i vježbanje španjolskog jezika.
Osobama s invaliditetom veći je problem percepcija društva od samog tjelesnog nedostatka i fizičkih prepreka. Stoga Nereja i njezini kolege dokazuju da se pravo na ples stječe samim rođenjem te da je ples kotač koji pokreće promjene.