Završnicu jubilarnog desetog izdanja INmusica svojim su nastupima obilježili Black Rebel MotorcycleClub, Of Monsters And Men, Placebo te regionalne snage Repetitor i Halka. Za razliku od potopa u utorak, nebo iznad Zagreba nam se smilovalo pa je posjećenost bila rekordna; prema organizatorima kroz čitav je festival prošlo čak 80.000 ljudi.
Kad rezimiramo što smo pogledali i poslušali u posljednja tri dana moramo priznati da line-up ipak nije u cijelosti zadovoljio očekivanja podignuta nabrijanim najavama o najboljem i najspektakularnijem INmusicu dosad.
Premda su Rudimental itekako dostojno zamijenili Florence + The Machine, u ponedjeljak i srijedu izostao je neki jači „headliner“ uzmemo li u obzir da su Franz Ferdinand postali skoro pa kućni bend festivala, dok je Placebo, pogotovo u diskografskom smislu, vidio puno bolje dane.
U odnosu na prošlu godinu, kada smo u istim terminima gledali Foalse, vlasnike prestižnog Mercuryja za najbolji album godine, The Black Keys, jedno od najvećih rock imena današnjice, te istinske alter ikone Pixies, netom završeno je izdanje predstavljalo svojevrsni antiklimaks.
U srijedu je priča krenula mračnjacima iz San Francisca, trojkom Black Rebel Motorcycle Club uz koju je vezana jedna od najljepših priča novije koncertne povijesti našeg grada. Prije više od 10 godina, naime, trebali su svirati kao predgrupa Lennyu Kravitzu u Domu sportova, no on je otkazao nastup u trenutku kada smo već čekali u redu za ulazak u dvoranu.
Peter Hayes i Robert Levon Been tada su se odlučili „pretvoriti“ u ulične svirače i čeprkali po akustarama na klupi ispred Doma sportova, kada je naišao Sale Dragaš i dogovorio da iste večeri odrade besplatni koncert u Močvari. S obzirom da tih dana nije bilo Facebooka i sličnih društvenih mreža, za ovaj je iznenadni „gig“ saznao relativno mali broj ljudi zbog čega se cijela stvar pretvorila u opaki tulum u kojem je spomenuti dvojac pola nastupa proveo u publici, ispunjavao nam glazbene želje i slično. Nažalost, u međuvremenu su sve više tonuli u prosječnost, ni ne približivši se fantastičnom prvijencu „B.R.M.C.“ čije su pjesme, posebno moćna „Whaterever Happened To My Rock'n'Roll“, i na Jarunu ostavile najbolji dojam.
Koncert sarajevskog kvinteta Halka otkrio nam je novo, modernije čitanje sevdaha, protkano jazzom, folkom i popom, ali puno zanimljiviji od samih pjesama bio je androgini frontmen Božo Vrećo. Zasigurno je riječ o jednoj od najosebujnijih figura u povijesti festivala, dok je sam bend jako varirao između istinski nadahnutih izvedbi i nečeg što možemo čuti na svakoj drugoj bosanskoj svadbi.
(Foto: Borna Filic/PIXSELL)
Islandska pop skupina Of Monsters And Men svojih je sat vremena odradila više solidno, bilo je tu i indie-rocka i folka i finih međuigri muškog i ženskog vokala, no njihov najveći hit „Little Talks“ ujedno je i jedina izvanserijska pjesma koju su dosad uspjeli napisati. Želim im sve najbolje iako sam prilično uvjeren kako će zauvijek ostati „čudo jednog hita“.
(Foto: Borna Filic/PIXSELL)
Beogradski Repetitor svoj je set odradio baš kako treba – bučno, divlje i konstantno na rubu kaosa u koji, međutim, niti u jednom trenutku nisu uronili. Boris Vlastelica, Ana-Marija Cupin i Milena Milutinović zasigurno su najvažniji bend koji se na ovim prostorima pojavio u zadnjih desetak godina – mladi su, pršte energijom, suludo usvirani i sposobni pretočiti sve najvažnije trenutke alternativnog rocka bivše Juge u originalan vlastiti izričaj. Iako je njihov hibrid Obojenog programa, Discipline Kičme, Sonic Youtha i još mnogočega veći gušt slušati u malom, znojnom klubu, u srijedu su dokazali da su sposobni i za svirke na najvećim pozornicama.
(Foto: Borna Filic/PIXSELL)
Da su Brian Molko i Placebo sjajni uživo, poznato je još otkad su prvi puta svoj glam/gothic/post-punk predstavili Zagrebu početkom prošlog desetljeća. Nisu razočarali ni ovoga puta, pogotovo prilikom izvedbi svojih ponajboljih pjesama „Every You Every Me“ i „Meds“, kao i u trenutku kada su im se na stageu pridružili članovi francuske umjetničke trupe Reve d'Herbert i glazbenom dijelu podarili zaista lijepu koreografiju koju bismo mogli opisati kao „ples svjetlećih kugli“. U konačnici Placebo je odsvirao dobar koncert, premda su mi njihovi dosadašnji zagrebački nastupi bili neusporedivo superiorniji.
Čast da festival privede kraju pripala je svjetskom megacaru Rambu Amadeusu. Već na početku javno se odrekao spomenute titule i zamolio publiku da mu skandira „kulte ličnosti“, nakon čega je krenuo izvoditi legendarne zajebancije poput „Halid Invalid“ i „Prijatelju, prijatelju“. Kao i obično, usred pjesme bi krenuo u jazz i funk improvizacije vraćajući se natrag u trenutku kada se još malo tko sjećao koju stvar uopće svira. Tijekom reggaea „Karakter“ izvikivao je imena akcijskih zvijezda u rasponu od Stevena Seagala do Bate Živojinovića te koncert priveo kraju prigodnom plesnom točkom čitavog benda.
