Inflacija usporava, ali odojak je postao skuplji od janjetine. Toalet papir i jaja odavno su premašili psihološku granicu. I dok se bez jaja možda može, bez toalet papira nešto je teže. Po novom, postoji bojazan da ćemo ostati bez domaćeg krumpira. Možda bismo mogli jesti kolače. Jer, ako smo nešto naučili ovog proljeća, to je da možemo bez jagoda i šparoga.
Statistika je varljiva. Govori jedno, ali stanje na policama trgovina je nešto sasvim drugo. Najnoviji podaci Filipovićeve aplikacije "Kretanje cijena" pokazuju da je, primjerice, cijena limuna skočila za 100 posto, luka i jabuka za oko 90 posto.
Pa čak i ako vam ne zvuči alarmantno podatak da kilogram kelja, primjerice, košta 1,99 eura, govorimo o nevjerojatnom poskupljenju od 188% u odnosu na ožujak ove godine.
Aplikacija Kretanje cijena na dan 7.6.
Marže pod svaku cijenu
Ne tako davno, Hrvatska narodna banka (HNB) iznijela je podatak da je visokoj inflaciji u Hrvatskoj najviše kumovao profit tvrtki, odnosno marže. Ukratko, tvrtke koje posluju u Hrvatskoj iskoristile su situaciju neizvjesnosti za podizanje cijene znatno više nego što je to bio slučaj s ostalim članicama eurozone. Sve to s ciljem da, u uvjetima visokih cijena energenata, zaštite svoje profitne marže, pa ako treba i da te marže dodatno povećaju.
Odvratno? Da. Neukusno? Svakako. Bezobrazno i pohlepno? Bez sumnje. Ali ekonomski? Ništa novo.
"Kad cijene rastu, onda svi ekonomski akteri podižu cijene bez obzira imaju li stvarne troškovne razloge ili nemaju. Tako je već 5000 godina, otkako su prvi oblici novca pronađeni u Mezopotamiji, pa zašto ne bi bilo i danas? Ekonomiju uvijek pokreće želja za profitom", kaže naš ekonomist Damir Novotny.
Tržišni mehanizam djeluje tako da kada cijene rastu, potražnja pada, kazat će Novotny dalje.
Šteta što ova mala škola ekonomije pada u vodu kada je u pitanju Hrvatska, jer ovdje kada cijene rastu, potražnja ne opada.
Kako je to moguće?
Nije beg cicija
"Očito, postoji negdje novac koji mi ne vidimo, a koji utječe na domaću potrošnju", kaže Novotny dodajući da je u koristi inflacije, osim ovih koje pokreće školska želja za ekstraprofitom, djelovala i hrvatska Vlada.
"Opskrbila se velikim količinama novca kroz PDV i trošarine i zatim je počela dijeliti taj novc kroz povećanje plaća i subvencije troškova goriva. I potražnja ne da nije pala, nego je porasla", zaključuje Novotny koji, za usporedbu, navodi primjer Nijemaca koji su, kada su cijene plina porasle, smanjili svoju potrošnju za 30 posto. U Hrvatskoj se, podsjeća, to nije dogodilo. Ovdje je Vlada subvencionirala cijene plina.
"Nadalje, ponuda roba u Hrvatskoj je slaba. Nema dovoljno ponude i konkurencije. Svi akteri koji djeluju u ponudi su vrlo slabi. Izvan svake pameti je da Hrvaska ne može proizvesti jednostavnu hranu kao što su odojci, to je nemoguće", komentira Novotny.
Velik su problem, nastavlja ekonomist, i očekivanja od sezone i turističke potrošnje, koji zaustavljaju pad cijena.
"Turisti prihvaćaju te visoke cijene jer je to takav tip tržišta. Vidjet ćemo kako će reagirati kada vide da je ove godine cijena na Jadranu triput viša nego u Poljskoj ili Mađarskoj. Već vidimo reakcije njemačkih turista koji kažu da je ipak postalo preskupo, ali ovima iz prekomorskih zemalja, njima nije skupo", pojašnjava Novotny podsjećajući da to, naravno, loše utječe na kupovnu moć domaćeg stanovništva.
"To je ukupna slika ponude i potražnje u Hrvatskoj", zaključuje Novotny.
Skijanje nije u Ustavu
Guverner HNB-a Boris Vujčić svojedobno je savjetovao građanima da bojkotiraju trgovce koji će, primjerice, euro iskoristiti kako bi neopravdano povećali cijene svojih proizvoda i usluga. Isto pravilo bilo bi dobro koristiti neovisno o euru.
Međutim, kako bojkotirati jedne i kupovati kod drugih, kad cijene izgledaju kao da se Filipovićeva aplikacija spotaknula o bug?
Aplikacija Kretanje cijena na dan 7.6.
"To je jedna oligopolna situacija gdje pet velikih igrača dominira tržištem i to je to. Kao Ina. Tu Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja jednostavno nije odradila svoj dio posla, a ima ga dosta", kratko će Novotny. "Hrvatska je malo tržište, brzo se formiraju karteli. Ako Ina drži 70 posto naftnih derivata, a Petrol 20 posto, eto kartela. Neće se oni formalno tako udružiti, ali dovest će do toga", pojašnjava.
Očito, u takvoj situaciji ideja o bojkotiranju pada u vodu. Pa što onda možemo učiniti?
"Kućanstva u takvoj situaciji moraju, kako Nijemci to rade, racionalizirati svoja očekivanja i pokušati donositi racionalne odluke", kaže Novotny. "Vjerujem u građane više nego u Vladu. Kad su sami pred sobom, trebali bi se zapitati - moram li baš ići na more ili potrošiti par stotina eura do mora i nazad? Zar baš moram ići na skijanje? To ne piše u Ustavu, da moram ići na skijanje. Racionalnost je ključ."
Konflikt interesa
Vladina politika, nastavlja Novotny, do sada je djelovala tako da dodatno smanjuje racionalnost kućanstava. Pa tako, primjerice, Plenković povećava plaće u uvjetima niske radne produktivnosti. Ministarstvo gospodarstva naivno je napravilo nekakvu aplikaciju, umjesto da je sugeriralo Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja da nešto učini. Problem je i činjenica da je Vlada u konfliktu interesa, nabraja Novotny.
"Vlada je suvlasnik Ine i neće raditi protiv sebe. Suvlasnik je Podravke i neće reći Podravki da snizi cijene. Tu Vlada postaje problem jer ti različiti konflikti interesa, politički i ekonomski, i ta stalna napuhavanja i očekivanja od turizma, djeluju na podizanje cijena", pojašnjava ekonomist.
Poljska vlada potiče proizvodnju, a mi uvozimo poljski kruh
Vlada, nastavlja Novonty, mora poticati ponudu i proizvodnju alokacijom EU fondova prema prerađivačkoj industriji. Navodi primjer irske vlade koja je novcem EU fondova financirala oko stotinjak malih proizvođača sira i mlijeka koji su se udružili i postali veliki ponuđač sira na EU tržištu, pa čak i u Hrvatskoj.
Umjesto da izvozimo, mi uvozimo sir jer nemamo mljekara koji mogu proizvesti sir, kaže Novotny. Savjetuje hrvatskoj vladi da učini ono što su učinile sve pametne europske vlade - da poveća proizvodnju pomoću EU novca.
"To je recimo napravila Poljska. A mi se čudimo zašto u Hrvatskoj imamo toliko proizvoda iz Poljske, i zašto recimo u Lidlu kupujemo poljski kruh", zaključuje Novotny.
