Berislav Šarić 53-godišnji je Imoćanin koji je zbog obostrane upale pluća i teškog disanja zaprimljen na covid odjel urologije splitskog KBC-a. U bolnicu je zaprimljen 15. prosinca, isti dan kada mu je pokopan otac, na čiji pogreb nije mogao ići. U bolnici je boravio 12 dana i za to je vrijeme izgubio deset kilograma, a kao posljedicu uzimanja lijeka Medrol je dobio šećernu bolest, zbog čega je na kontroliranoj prehrani i inzulinskoj terapiji. No, Berislav se usprkos svemu vratio svojoj obitelji, samostalno diše i hoda, piše Slobodna Dalmacija.
"U listopadu 2018. godine, dvije nakon što mi je otkrivena leukemija krenuo sam na liječenje imunoterapijom u splitski KBC. Tu sam dočekao Novu godinu. U prosincu prošle, 2021. godine na covid odjelu liječio sam se od korone. Tada sam u bolnici dočekao Božić. Bio je to moj osobno najposebniji Božić. Na taj sam dan skinut s kisika. Počeo sam opet samostalno disati. Prošao sam teške kemoterapije i vjerujte mi, i s najgorim mučninama sam uspio izlaziti na kraj. Ali ovo s koronom, tu borbu za svaki udisaj, za zrak, za samostalni odlazak do WC-a, za korak koji želiš napraviti ali ne možeš, jer se gušiš u nedostatku zraka, želju da ne uđeš u pelene, tu patnju koju osjećaš i vidiš oko sebe, ni sa čim ne mogu usporediti. Sretan si jer imaš masku na licu, jer znaš da ti iz nje dolazi ono najpotrebnije za život. Slušaš svoje misli kako se igraju, pa te pitaju 'čekaj jesi li to zaboravio disati, znaš li ti uopće Bero više disati, što ti se događa'.
Čuješ zvukove sa strane, iz drugih soba, ljude kako zapomažu, jauču, zovu sestre. Korona-pacijente kao što si i sam. Shvatiš da su tu i dementni koji pojma nemaju gdje se nalaze. A pate. Uvidiš kako ima i onih koji se zbog korone ili s koronom gase. Odlaze. Tada sam odlučio svijetu glasno kazati, ljudi, ne zafrkavajte se, korona nije globalna urota, nije ni laž. Ona stvarno postoji. Od nje ljudi umiru", kazao je za Slobodnu Dalmaciju.
'S jedne strane leži momak skinut s respiratora, a na drugoj strani...'
Berislav se nije cijepio zbog straha da mu cjepivo protiv koronavirusa bazirano na RNA strukturi ne potakne vraćanje leukemije. No, onda se zarazio koronavirusom, a s njom je dobio i upalu pluća. U početku se liječio antibioticima, a stanje mu se pogoršalo nakon što mu je umro otac te je završio u bolnici.
"U bolničkoj sobi s jedne strane vidiš momka, 14 godina mlađeg od sebe, skinutog s respiratora, na terapiji kisikom. I na drugoj čovjeka od 75 godina, s Parkinsonom, ne znam je li ga poslao Bog, ili neki dobri anđeo. Čovjeka oboljelog od korone, ali u puno lakšem obliku, koji i s Parkinsonom i sa saznanjem da će završiti u kolicima leti kao munja, kao dobra energija što pomaže drugima. Rekao mi je, ne boj se, bit će sve u redu, ne predaj se, samo se smiri i slušaj glazbu. Puštao sam tango muziku, slušao sam Halida Bešlića, satima sam vrtio pjesme klape Intrade. I gledao tog mladog momka koji se provukao kroz iglene uši, a s druge čovjeka s Parkinsonom koji je moćno dizao nas ostale. Koliko sam shvatio, nitko od svih nas pacijenata nije bio cijepljen protiv korone. Uključujući i mene", kazao je Berislav kojeg, kako je kazao, nije bilo strah ni kada su nastupile krize i kada je shvatio da mu se stanje pogoršalo. Kazao je da postoje trenuci kojih se ne sjeća, koji su "kao nestali kroz rupe u pamćenju".
Za osoblje bolnice u kojoj se liječio ima samo riječi hvale te ih je nazvao "božićnim anđelima" koji su svoj posao radili najbolje što su znali i mogli. "Vratio sam se svojoj obitelji u Imotski. Ali priznat ću vam, ma koliko to čudno izgledalo, fali mi ta bolnička obitelj koju sam tamo upoznao. Jer ti ljudi, to medicinsko osoblje postali su obitelj. Mogu samo ovako javno reći, hvala vam", naglasio je.
Nove odluke
"Prvi put kada sam oprao zube osjetio sam da mi je s leđa pao teret. Imao sam osjećaj da sam opet postao čovjek", kazao je, dodajući da je s novim cimerom u bolničkoj sobi podizao atmosferu. "Dirljivo je to nešto u ljudima, to zajedništvo koje se dogodi. Netko pomaže tebi, a onda i ti kada se malo pridigneš drugima. Kao što je meni onaj čovjek s Parkinsonom pomagao, tako sam i ja drugima. Doneseš zdjelicu, primakneš cimeru čašu, nadoliješ mu vode, staviš pred njega voće... Tako je došao i Božić. Obitelj mi je poslala neke sitnice, koje se prije nego stignu do nas saberu u šatoru, tu na istočnom dijelu bolnice. Onda nam ih osoblje donese. Ja sam dobio božićnu kuglu. Poslao mi ju je sin. Objesio sam je na krevet, želio sam je stalno imati pred očima", kazao je.
Berislava su u popodnevnim božićnim satima odlučili skinuti s kisika, što je bio znak da bi uskoro mogao krenuti kući, zbog čega je zaplakao od sreće. Taj je dan doživio kao jedan od onih koje će pamtiti do kraja života, a donio je i neke odluke.
"Nemam više nedoumica vezanih uz cjepivo. Kada dođe trenutak, primit ću ga. A ovom pričom nisam samo želio zahvaliti ljudima s odjela, nego i druge potaknuti na razmišljanje. Vidim neki tamo pišu korona je laž, to je obmana. Nije. Od nje se umire. Ljudi, cijepite se. Budite razumni. Shvatite kako će i uz najveću pomoć našeg medicinskog osoblja biti onih koji ovu bitku neće dobiti. Sve je drugačije kada to vidiš svojim očima", kazao je Berislav.
