Neki dan sam se pronašla u još jednom bizarnom razgovoru s prijateljicom u kojem smo komentirale preslobodno ponašanje jedne djevojke prema drugim muškarcima unatoč činjenici da je u vezi. Upravo zahvaljujući faktografiji (iznošenju čistog činjeničnog stanja), a ne slobodnom tumačenju i izmišljanju - taj se razgovor uvelike razlikovao od tračanja.
Meni sada treba ljubavna policija da mi kaže stani, opasno te
vara intuicija.
Interneti
Tračevi nikad nisu bili moj fah niti sam se ikad htjela dovesti do situacije gdje isto činim. Moj je očigledni problem bio, čega postajem sve svjesnija i pokušavam to popraviti - to što sam lajava. Ne u smislu one dosadnog 'small talkera' koji sat vremena s vama može razgovarati o vremenu, djeci ili što je skuhao/skuhala i na koji perverzni način je to napravio/la... Već u smislu toga da sam ponekad, ne znajući, ne bivajući svjesnom da bi nekome to smetalo - prenijela drugome čistu faktografiju, ne laž.
U osnovnoj školi bi među curama tajne stoljeća bile informacije o tome u kog si zaljubljen, djevojčice si to među sobom povjeravaju, i na kraju nikad ne znaš kome su se sve povjerile pa se izlaješ misleći da ova druga zna. Nakon što shvatiš da ne zna, onda dođeš s onom dobrom starom 'nisi od mene čula, ne znaš za to'. I uvijek nekako ostaneš otkriven. Zašto? Pa jer ni one nisu svetice i pričaju, a koje tvoje tajne su među sobom otkrile, ti možda nikad nećeš saznati.
Ništa nije drukčije ni kasnije u životu. Samo tajne postaju delikatnije, zamjeranja ako ih otkriješ (slučajno ili namjerno) oštrija, izlaganje ukrašene faktografije (čitaj: ogovaranje) brutalnije. Povjerenje polako nestaje, a etiketa lajavca se teško uništava pa grebe za kožu dok ju ne iziritira.
Ja sam ponosna na sebe zbog toga što sam si taj svoj problem osujetila na vrijeme jer mislim da time rastem, uočavajući svoje mane, no u isto vrijeme oko sebe vidim toliko osjetljivih egoista koji čim im prigovoriš i ukažeš na ponašanje koje te kod njih smeta, negiraju isto na najjače. Tad postaje očigledno da si im udario u žicu, u stup nesigurnosti. Meni svejedno ljudi i dalje odaju svoje tajne, očito im se ipak nisam toliko zamjerila, plus što nastojim taj dio sebe popraviti.
Koliko puta na kavama čujete 'tko se s kim' i 'tko koga' i to budu čiste istine, a isti ti ljudi imaju obitelji, veze, djece, znate ih, bliski ste si, ili ste samo površni poznavatelji 'ogovaranog'...? Zamislite koje sve žute informacije na celebrity bazi, a i onoj običnoj smrtničkoj znam pa šutim, iako - ne mora neka osoba raditi u novinarstvu da bi na tjednoj bazi saznavala informacije koje nekom mogu uništiti život!
Kad te mame da im kažeš - reci 'ne smijem, treniram šutnju'. Tad se odjednom ljute jer su naviknuti na tebe da im ubijaš neugodnu tišinu. E pa ne ide tako više, brate.
Postoje stvari koje ćeš podijeliti s prijateljicom o ponašanju one treće jer je bizarna situacija i ne sviđa ti se njeno ponašanje u tom trenutku. Jednom sam se sa svojom najboljom prijateljicom posvađala da bi nakon par minuta dobila SMS na mobitel: 'Ova Tina je luda...'. Poruka je, naravno bila namijenjena nekom trećem, a opisivala je njena trenutna osjećanja prema meni :D Malo se samo zeznula u primatelju. I šta, da joj to smrtno zamjerim? Ne, prokomentirat ću, kad me smeta, i ja s nekom trećom bliskom frendicom što se s njom događa. I to tako ide u krug, to nije nikakav smrtni grijeh.
Tajne su tajne, sve ih se više stvara, sve manje uspijevaju opstati, a ja žešće prelazim u tabor onih koji žele očuvati povjerenje i dio te duhovne baštine.
Koliko puta sam samo izgovorila rečenicu: 'Zašto ja, jedna obična Kristina Trupeljak iz nekog random razgovora moram saznavati tko koga vara i koliko dugo? Zašto, kad me se ne tiče?' Ne tiče me se niti ljubavni život mojih prijateljica, osim u službi slušaoca i davaoca savjeta. Propusta i nefiltriranog sadržaja će uvijek biti, bože moj, ali od sad jezik treba još više stisnuti za zube, kad govorimo o prenošenju činjenica.
Sve više gledam žene kako - ne samo platonski koketiraju s nepoznatim muškarcima vani jer nisu zadovoljni partnerom i vezom koju imaju kod kuće, a u strahu su od samoće pa se ne žele maknuti od lošeg odnosa. Sve ih više gledam kako hine ljubavnu sreću u društvu, a kod kuće su sa svojim partnerom stranci. Ne mogu više pojmiti koliko se samo množe ti koji nemaju pojma što im se u vezama događa, da bolji uvid u njihove prljave detalje ima neka totalno sporedna osoba koja to slučajno sazna na kavi!!!Informacije o tuđim životima koje bi zaista mogle rasklimati iste!!!
Zamislite da svim tim ljudima dopizdi, prestanu brijati 'ne tiče me se' spiku i krenu se olakšavati po svijetu, odavati tajne koje su čuli u prolazu ili davati svoje stavove i mišljenja na tuđi život! Pa nastao bi kaos!
Svi bi završili na ljubavnoj policiji - SVI! Neki bi bili privedeni samo pod sumnjom koja je možda opravdana, ali nedjelo nije učinjeno. Nekima bi za nedjela bilo suđeno pred ljubavnim sudom, neki bi se svoje činove dobili kazne doživotne ljubavne apstinencije, a neki bi bili osuđeni na smrt duše, a to je gore nego da te na ovom svijetu ima u fizičkom obliku.
Što je zapravo kukam, ljubavna policija već postoji - zove se SAVJEST. To što u nekim ljudima ona ne postoji ili je sakrivena iza šume lažnih opravdanja i zavaravanja, to je njihov problem. Nitko nije rođen zao, zlim se postaje. Klonite se takvih!
Ako vam se svidio ovaj tekst, pročitajte i ostale, upravo OVDJE! Možete me pratiti i na mojoj službenoj Facebook stranici 'Priče izTine'.