Da su hodanje i vožnja bicikla izrazito korisni za mentalno zdravlje jer ljudi koji na posao stižu pješice ili biciklom postižu bolju koncentraciju i veći stupanj zadovoljstva, više puta je znanstveno dokazano. Unatoč tome, u suvremenom društvu automobilski promet i dalje je prioritet. Zbog gradnje zgrada zelenih površina u urbanim središtima je sve manje. Pješačke i biciklističke staze uvijek su nekako na sporednom kolosijeku dok je zračno i bučno zagađenje sve veće.
Kako bi se potaknulo europske lokalne vlasti na uvođenje i promicanje mjera održivog prijevoza, kao i građane da iskušaju alternative korištenju automobila, od 2002. svake se godine od 16. do 22. rujna održava Europski tjedan mobilnosti, čiji je vrhunac 22. rujna na Dan bez automobila, kojem je cilj dodatno ohrabriti građane da iskušaju i druge oblike prijevoza.
Bicikl je
jedan od najzdravijih i ekološki najprihvatljivijih oblika
transporta
Ovogodišnji Europski tjedan mobilnosti pod motom 'Kombiniraj
i kreni!' usredotočen je na multimodalnost - korištenje
različitih načina kretanja za dolazak na odredište. Održava se u
više od 2000 europskih gradova, a na središnjem događaju 22.
rujna na zagrebačkom Europskom trgu, u organizaciji
Predstavništva Europske komisije u Hrvatskoj, od 10 do 14 sati uz
mimohod središtem grada bit će uključeni svi građani i
građanke koji se služe različitim načinima kretanja
kroz grad - pješaci, biciklisti, policija na biciklima, roleri,
skateboarderi te osobe s tjelesnim invaliditetom.
Naime, želi se upozoriti na važnost što bolje prometne infrastrukture za ovaj dio populacije te slabovidnih ili slijepih osoba pa će svi zaineteresirani moći isprobati kako je to hodati središtem grada s povezom preko očiju uz pomoć edukatora iz Udruge slijepih Zagreb.
U obilježavanje Europskog tjedna mobilnosti uključio se
i HŽ Putnički prijevoz te je od 16. do 22. rujna omogućio
besplatan prijevoz djeci do 12 godina,
a organizirat će i posebna putovanja radi popularizacije
prijevoza vlakom za djecu vrtićke dobi. Besplatne vozne
karte za djecu mogu se preuzeti na blagajnama HŽ-a. Također,
u suradnji s udrugom Sindikat
biciklista ovoga tjedna je odobren i besplatan
prijevoz bicikala u svim vlakovima u Hrvatskoj u kojima
je prijevoz bicikala omogućen.
Muzej za umjetnost i obrt (MUO) u Zagrebu uvijek je, ističu
'biciklisti iz Muzeja', podržavao i sudjelovao u
inicijativama koje promiču društvenu odgovornost. Stoga
su pozvali građane da se pridruže inicijativi
'Biciklirajmo do MUO!'. Svi koji od 17. do 22.
rujna dođu biciklom do Muzeja i fotografiraju se ispred
njega, ostvarit će pravo na besplatan ulaz koji će
u nedjelju vrijediti za sve posjetitelje i
posjetiteljice.
U čast svim biciklistima u atriju Muzeja ekskluzivno će biti izložen bicikl - velociped star oko 140 godina, s jednim velikim kotačem promjera 132 centimetara, a drugim minijaturnim. Riječ je o daru sudskog vijećnika Janka Burgstallera Remetskog, koji seže iz Coventryja, iz prve polovice osamdesetih godina 19. stoljeća, proizvođača Hillman Herbert & Coopera.
Posjetitelji će se moći fotografirati uz to neobično vozilo, preteču suvremenih verzija, koje je prvi put predstavljeno na Svjetskoj izložbi u Parizu 1867. godine, kada su otac i sin Pierre i Ernest Michaux na dotadašnju drezinu, koju je vozač pogonio odgurivanjem od tla, postavili ekscentrične pedale za vrlo velik prednji kotač.
Vožnja velocipedom (tada zvana koturanje) bila je već početkom 1880-ih način prijevoza u Zagrebu, Karlovcu, Samoboru, Varaždinu, Jastrebarskom te u selu Jurketinecu kraj Varaždina. Uvođenjem lančanoga pogona i izjednačavanjem veličine oba kotača 1885. počeo je razvoj suvremenoga bicikla. Takvi, tzv. niski bicikli ubrzo su osvanuli i na zagrebačkim ulicama.
Iz Grada je kao posebna poslastica za sve posjetitelje najavljena vožnja turističkim vlakom ZET-a jedinstvenom rutom kroz središte i Gornji Grad, osmišljenom upravo ovim povodom. No to je samo dio aktivnosti u Zagrebu u kojem se predloženim izmjenama Generalnog urbanističkog plana (GUP) želi ukinuti zabrana gradnje novih javnih garaža u središtu grada, što će 'dovesti' još automobila u centar. A to će pak usporiti javni prijevoz u metropoli koja se može "pohvaliti" čudnovatim biciklističkim stazama i izostankom gradnje novih tramvajskih pruga u posljednjih 20-ak godina.
Po tom pitanju se nešto novo-staro u Zagrebu opet kuha, no daleko
je to od realizacije, a još dalje od primjerice
Barcelone koja radi na novom planu prometne regulacije,
prema pisanju
Guardiana. Naime, Barcelona je jedan od brojnih
europskih gradova u kojima onečišćenje zraka, pogotovo dušikovim
dioksidom koji nastaje izgaranjem u motorima automobila, redovito
prelazi sigurne razine, prema mjerenjima Svjetske zdravstvene
organizacije.
Nova prometna regulacija te
opširna reorganizacija javnog prijevoza smanjila bi tu
emisiju za četvrtinu i njome bi, zahvaljujući
smanjenju onečišćenja zraka i poboljšanju kvalitete
življenja, bilo spašeno 667 života, računica
je Instituta za globalno zdravlje u Barceloni, o čemu je
pisao i Bilten. U nekim
četvrtima već se eksperimentalno provodi sličan plan,
a početna skepsa stanovnika brzo je nestala kada
su pozitivni efekti postali vidljivi. Ako se plan primijeni na
cijeli grad, očekivano trajanje života stanovnika Barcelone
povećalo bi se za dvjestotinjak dana, a ušteda na zdravstvenim
uslugama iznosila bi više od milijardu i pol eura.
U međuvremenu, kao što su Vijesti.hr višekratno upozoravale, dok je razvoj održivih oblika kretanja uobičajen i smislen put u većini europskih gradova, ne samo Zagreb nego i ostatak Hrvatske po tom pitanju kaskaju i uporno umjesto na dva, gotovo u potpunosti voze se na četiri kotača.
Istodobno, na Novom Zelandu ili u Nizozemskoj da biste zaradili od pedaliranja, ne morate čak ni profesionalno voziti bicikl. Ima, doduše, i u Hrvatskoj svjetlih primjera privatnih tvrtki koje radnike i radnice novčano ili na neki dr. način nagrađuju za dolazak na posao biciklom, sufinanciraju kupnju bicikla i slično. A i kod većine poslodavaca, bicikliranje i pješačenje prikriveno se financira kao putni trošak ako se ne potražuju računi za gorivo i ako se ne kupuje radnicima direktno pokaz za javni prijevoz.
Dodatno plaćeno bicikliranje bilo bi, kao što smo već pisali, moguće i u široj praksi kod nas, ali to ovisi o lokalnoj upravi i samoupravi, baš kao i ulaganja u razvoj biciklističke infrastrukture koje se razlikuje od grada do grada, od županije do županije.
A prava je šteta što izostaje dugoročno ulaganje u održive oblike kretanja, pogotovo u biciklističku infrastrukturu, jer ono donosi niz blagodati i ušteda poput smanjenja tzv. eksternih troškova kroz manje prometne gužve, kao i smanjenja emisija štetnih plinova i manje troškove zdravstva, da navedemo samo neke.
Također, održavanje infrastrukture za automobile znatno je
skuplje od održavanja pa čak i gradnje infrastrukture za bicikle.
Smanjenje stupnja motorizacije dovodi do ekonomskih benefita kao
što je porast cijena nekretnina te porast prometa u lokalima u
pješačkim i biciklističkim zonama.
No, s obzirom na to da parkirna mjesta na nogostupu donose
instant zaradu, a gradnja biciklističke infrastrukture ne, nije
teško zaključiti da ćemo se funkcionalne biciklističke
infrastrukture još načekati, ali - jednom će se i to
zakotrljati.
