''Sjecam se, taman je poceo strajk lijecnika, ispred bolnice gomila njih u mantilima, svuda oko mene televizijske kamere, a ja na vjetrometini, vise nemam kamo... Iz obiteljske kuce otisao sam prije dvije godine, kada sam ostao bez posla, a za podstanarinu vise nisam imao. Nazvao sam prijatelja da dode po mene, dao mu vrecicu na cuvanje i proveo svoju prvu noc kao beskucnik na autobusnom kolodvoru. U neko doba noci dosla su dva policajca i pitala me koji autobus cekam. Rekao sam im da cekam da se otvori Centar za socijalnu skrb.
Nakon toga zavrsio sam u Prihvatilistu za beskucnike Udruge Most na Zlodrinoj poljani, a uskoro i u njihovoj stambenoj zajednici na Mejasima. Tu sam, znaci, malo duze od cetiri mjeseca i ne znam do kada ce ova situacija potrajati. Ali, eto, dobra je vijest da me je obitelj za Uskrs pozvala na rucak, da sam se nakon dvije godine pomirio sa kcerkom, da mi se sin zaposlio, a i meni je obecan nekakav posao'', ispricao je svoju tuznu pricu Splicanin i svjetski putnik za Slobodnu Dalmaciju.
Ne stidi se, govori, svoje situacije, poznanicima otvoreno govori gdje sada zivi, ali mu takva vrsta “reklame” zbog obitelji ne treba. A kako je uopce postao beskucnik?
Krive procjene i dijeljenje novca uicnili svoje
Kaze da je odlicno zaradivao i da je proputovao pola svijeta. Medutim, zivot na desetke adresa, u cetiri europske zemlje, cak pet brakova u kojima je dobio cetvero djece, dijeljenje novca svima okolo, ali i neke krive procjene, ucinili su svoje. Njegov pokojni otac, trgovac nekretninama, svojevremeno je imao cak pet kuca po Splitu, da je Toni u djetinjstvu imao i kucnu pomocnicu.
''Nakon sto mi je majka umrla 1964. godine, a i moj se pokojni otac cetiri puta zenio, izgubio sam s njim svaki kontakt. Stopirao sam od Splita do Rijeke, a onda se prebacio u kamp za izbjeglice u Trstu. Trebao sam otici u Kanadu, ali sam se odlucio za Svedsku. Tamo sam nasao posao, radio sam kao mestar i ozenio se Svedankom s kojom imam sina.
Nakon razvoda odlazim u Dansku, gdje sam odrzavao brodske masine i odlicno zaradivao. Zenim se po drugi put, ovaj put Norvezankom, i u tom braku dobivam kcer. Nakon nekoliko godina puca i taj brak, a ja se nakratko vracam u Split, gdje se zenim po treci put. Taj brak je potrajao svega sest mjeseci, nakon cega se opet zenim i u braku ostajem devet godina. U ta dva braka nisam imao djece, a kroz cijeli taj period sam plovio. Uglavnom sam radio na istoj kompaniji, vise sam mijenjao zene nego brodove. Ali, prema svim zenama sam bio fer, nista im nije falilo dok su zivjele sa mnom.
Zadnji put sam se ozenio 1988. i prakticki sam jos uvijek u tome braku. Sve je stimalo do pred dvije i pol godine, kada je moja kompanija propala, a ja ostao bez prihoda'', zakljucio je svoju zivotnu pricu ovaj zivopisan Splicanin.
