Zagrepčani i dalje plaćaju uvjerljivo najskuplji javni prijevoz u Europi. Usporedimo li cijenu tramvajske karte s prosječnom plaćom, dobijemo da Zagrepčani za jednu vožnju tramvajem plaćaju dvostruko više od stanovnika Beča i tri puta više od Rimljana.
Elementarna matematika pokazuje da prosječan Zagrepčanin, s plaćom od 6.400 kuna, za tramvajsku kartu, koja je na kiosku sa 12 pojeftinila na 10 kuna, mora raditi 17 minuta. Za istu takvu kartu stanovnik Beča mora raditi devet, a stanovnik Rima samo šest minuta. Naime, u Beču karta košta 16 kuna, ali je bečka prosječna plaća gotovo triput veća od zagrebačke. Rimljani zarađuju dvostruko više od Zagrepčana, a kartu za tramvaj plaćaju 2,5 kuna manje – samo 7,5 kuna. Ne treba ni podsjećati da i austrijski i talijanski glavni grad imaju podzemnu željeznicu i da je vožnja javnim gradskim prijevozom u tim metropolama kudikamo brža i udobnija nego u Zagrebu.
Slična je situacija i u usporedbi s drugim velikim gradovima s kojima se Zagreb može i mora uspoređivati. U Ljubljani i Pragu za jednu autobusnu ili tramvajsku kartu treba raditi 11 minuta, u Münchenu za jednu vožnju u U-Bahnu ili S-Bahnu treba raditi 12 minuta, pet minuta kraće nego u Zagrebu.
