Marka Mišića je godinama radio kao vozač Libertasa u Dubrovniku, a sada zarađuje u Kanadi - kao vozač cisterne. Za Dubrovački dnevnik ispričao je svoju priču, iznio razloge svog odlaska, ali i objasnio zašto se više ne namjerava vraćati u dubrovačko područje. U Libertasu je Mišić radio 15 godina, bio je i povjerenik u sindikalnoj podružnici SSSH u Libertasu u ime vozača, kao i povjerenik zaštite na radu.
Odlazak iz Hrvatske zbog kredita u švicarcima
Odgovara na pitanje je li novac koji je zarađivao bio dostatan za život.
''Novca nikad dovoljno! U mojoj obitelji radili smo i ja i supruga, imali smo skupa oko 15 tisuća kuna neto mjesečno. Živjeli smo onako dosta skromno, recimo štedljivo, ali nismo oskudijevali ni u čemu. Išli smo i na putovanja po Europi i Bliskom istoku, na zimovanje u Austriju skoro svake zime. Tako, dosta dobro. Sve je, naravno, dosta skupo, a primanja dosta mala. Kredit za gradnju kuće u Cavtatu nam je odnosio najveći dio novca pogotovo kada je švicarski franak počeo divljati po svjetskim burzama. Uglavnom nikad nismo bili u nekakvoj posebnoj krizi da nešto ne možemo platiti ili da za neku potrebu nemamo novca, ali ta neizvjesnost i nebriga države za svoje građane koji imaju te kredite bila je izuzetno iritirajuća.''
''Uglavnom, glavni razlog odlaska je ponajprije situacija s bankama i kreditima u švicarskim francima, a i dugotrajne krize u Hrvatskoj koje nikada ne prestaju. Tu je i loš životni standard za koji se sve Vlade u RH svojski trude da on i ostane tako loš i nizak. Naime, nijedna vlada se nije usudila napraviti potrebne poteze koji bi podigli životni standard, podigli plaće, omogućili ljudima da bolje žive... Ne, svi su se trudili da stvari ostanu iste ili lošije kroz beskonačno povećanje svih i svakakvih poreza i nameta.''
Kaže da se ta neizvjesnost još nije riješila te da je zato pala odluka da odu van.
''Kanada se činila kao dobar izbor zbog engleskog jezika, životnog standarda i svih drugih pogodnosti koje ta država nudi. Ona je jedna od najboljih zemalja na svijetu za život. Nakon što smo pomno istražili stvari koje su nas zanimale, a tiču se mogućnosti zaposlenja, troškova stanovanja, obrazovnog sustava za sina, uvidjeli smo da je ona dobar izbor i krenuli u postupak. On je dosta dugotrajan i košta određeni iznos, ali se na kraju isplatilo. Sada smo na samom kraju tog procesa i ostalo nam je još samo da dobijemo kanadsko državljanstvo i putovnicu'', istaknuo je.
Ovdje se poštuje sposobnost, a ne podobnost
''To je bila racionalna, nikako emocionalna odluka i po nama jedina moguća da bar nekoliko zadnjih godina rada provedemo u normalnoj zemlji i naravno da svome djetetu omogućimo školovanje i kasnije posao u nekoj normalnoj zemlji gdje se red i rad poštuju, gdje se poštuje znanje i sposobnost, a ne podobnost'', dodao je Mišić, objasnivši kako je prvo otišao sam te da mu se nakon nekoliko mjeseci pridružila obitelj.
Sad žive u Hamiltonu u Ontariju gdje su kupili kuću.
''Radim kao vozač cisterne za specijalne potrebe, supruga se upravo priprema za jedan privatni biznis s određenom uslugom za domove umirovljenika, sin ide na Humber College, tako da, dobro je. Život ni ovdje nije jeftin, ali su neke stvari drukčije. Hrana je jeftinija i nema poreza na nju. Na sve ostalo je 13 posto poreza. Gorivo je oko 5,5 kuna za litru. Režije su jeftinije nego u Cavtatu, ali ima porez na nekretnine. Autoosiguranje je skuplje, ali su automobili puno jeftiniji. Plaće su veće, puno veće. Može se lijepo zaraditi i kad se sve plati, ostane lijepa ušteđevina. Bolje, puno bolje je ovdje'', kaže Marko Mišić za Dubrovački dnevnik.
''Sve ono što nas okružuje čini život, ali barem za mene je život u Kanadi puno bolji. Ovamo nekako nemam taj strah da sutra neće biti posla i da neću imati od čega živjeti. Nema tih konstantnih kriza ni spletkarenja političara zbog čega možeš samo očekivati neke probleme. Sve je nekako opuštenije'', naveo je Mišić.
'Mene prema Hrvatskoj više ništa ne vuče osim nekoliko prijatelja'
Pitali smo ga i ima li što poručiti onima koji žele otići.
''Slijedite svoje snove i želje, ali budite i realni te ne stavljajte nerealne ciljeve pred sebe. Vjerujte u sebe i samo hrabro naprijed. Idite dok ste mladi i prođite taj proces prilagodbe u drugoj sredini i uzmite sve što vam ona pruža. Ako odlučite poći, onda idite, ne spekulirajte s odlaskom i povratkom jer se na dva mjesta ne može istodobno živjeti pa vam se može dogoditi da zapadnete u nepotrebne probleme tamo gdje ste došli. Ili tamo ili ovamo'', objasnio je te na kraju odgovorio namjerava li se vratiti.
''Ne, definitivno ne. Mi smo svoj proces prilagodbe prošli i ja sad više ne znam što bih tamo radio. Mene tamo više ništa ne vuče osim prijatelja, i to malog broja, tako da nemam potrebu za povratkom. Što će vrijeme pokazat, to ćemo vidjeti, ali za sada ne...'', kaže Marko Mišić.
Cijelu priču pročitajte na portalu Dubrovački dnevnik.